Intimni nastup Sofie Jane na Akustici
05.11.2014. 18:42
[caption id="attachment_4764" align="aligncenter" width="547"]
Sofie Jane © Mirko Janković[/caption]
Da mi se postavilo pitanje što je potrebno za dobar koncert kada sam tek počeo odlaziti na razna glazbena događanja, vjerojatno bih odgovorio: što veći broj pjesama i što veća količina ljudi, klasična ideja kvantitete ujednačene s kvalitetom. Ovakvo razmišljanje u sadašnjem trenutku izgleda kao besmislica, ali neiskusnoj osobi najčešće biva na pameti parola „što više to bolje“. S dovoljnom količinom vremena i iskustva shvatite glupost takvog poimanja stvari, a jučerašnji minijaturni nastup mlade kantautorice Sofie Jane u Rockmarku dokaz je tome. Kako sam bio zakasnio na njezin nastup u Močvari sredinom rujna, bilo je potrebno ispraviti tu pogrešku. Rockmark je odlično mjesto za ovakve minijaturne akustične koncerte jer razbija uobičajenu ideju bine zamjenjujući ju s prostorijom čije zidove čine glazbene knjige. Također, činjenica da u prostor ne stane prevelik broj ljudi i konstantno otvorena ulazna vrata koja gledaju na Berislavićevu ulicu daju lijepu dozu opuštenosti.
Sofie Jane je glazbenica američkih i irskih korijena koja je tek počela sa svojim glazbenim stvaralaštvom i koja trenutno nema previše toga za pokazati, ali ono što ima vrijedno je uloženog vremena. Osim određenog broja covera njoj dragih pjesama, od nedavno na njezinom Soundcloud profilu možete poslušati i prvi EP naslova Honest. Jučerašnji koncert koji je trajao malo više od pola sata bio je presjek obrada i autorskih pjesama. Sofie je nervozu s kojom je došla u Rockmark ponijela sa sobom i na nastup, ali joj nije dopustila da ju nadvlada. Štoviše, nesvjesno ju je upotrijebila u svoju korist, pa tako njezina lako vidljiva trema nije ostavljala osjećaj nesposobnosti, nego osjećaj simpatičnosti. Koncert je započela s pjesmom „Empty Words“. Melodična progresija akorda ukrašena jedva zamjetnim i povremenim ispadanjima iz ritma stvorili su lijepi uvod u ovaj intiman nastup. Sitne pogreške koje najčešće bivaju gledane kao negativni aspekti nastupa, u ovom su slučaju ostavljali doživljaj ljudskosti. Nakon kraja prve pjesme i
pljeska slijedila je prva obrada, „Sweet Dream“ Grega Laswella, kratka pjesma koju je Sofie lijepo prilagodila svom vokalu i gitari i nakon nje je došao red na još jednu autorsku pjesmu, „Admit Defeat“ s prethodno navedenog EP-a. Ne postoji velika razlika između studijskih izvedbi pjesama i uživo. Glavni razlog tome je vokal koji tijekom koncerta jedva da malo odskače od onoga što slušatelj može čuti na studijskoj snimci. Vokal sadrži intimnu crtu koja će s vremenom, ako bude njegovana, postati i glavna karakteristika njezinog stvaranja i sviranja. Nakon još jedne autorske pjesme, „Like I Do“, i obrade Sheeranove pjesme „Photograph“, uslijedila je zadnja pjesma nastupa, „Distance“, nakon čega se Sofie neprimjetno povukla iz centra pažnje.
Sofijino sviranje nije ništa novo, tematika njezinih pjesama također nije nešto što je nastalo prije nekoliko dana, neke su čak i cheesy, kako bi i sama Sofie rekla. Unatoč tome, pjesme sadrže ono nešto što još nikako nije krajnji rezultat njezinih mogućnosti, ono je tek uvod u što bi ova mlada glazbenica mogla postati. S obzirom na starost, točnije mladost, i činjenicu da njene trenutne sposobnosti mogu parirati starijim i iskusnijim kantautorima, sve ovisi o njoj hoće li iskoristiti i nadalje graditi ono što ima ili neće.
Tekst: Antonio Rozić
