Koncerti

Irena Žilić i Lovely Quinces @ Gričevanje

Irena Žilić i Lovely Quinces @ Gričevanje

[gallery columns="2" type="rectangular" ids="2142,2143"]

Kantautorska večer na Gričevanju

Sinoć je Gričevanje publici ponudilo koncert dviju glazbenica – Irene Žilić i Lovely Quinces. Koliko god neki kantautorstvo smatraju žanrom, kao što nas je na to uputila Sara Renar (njima toplo preporučujem da pročitaju članak koji je na tu temu napisala Robin Yukiko), Irena i Dunja skoro da se ne mogu međusobno više razlikovati kada maknete onaj površinski sloj koji tkaju činjenice da su, eto, obje žene koje pišu i izvode svoje pjesme i da, eto, obje sviraju gitaru.

Irena Žilić nastupila je prva, a na pozornici su se kao pratnja izmjenjivali Ivana Žabkar na violini, San Mikulec na električnoj gitari i Lucija Ćustić – Luce kao prateći vokal. S obzirom na to da smo do sada u studijskom ruhu imali prilike čuti samo četiri Irenine pjesme koje se nalaze na EP-ju Days of Innocence, većina pjesama koje je sinoć izvela mi je nepoznata, no svejedno imam dojam kao da sam ih već negdje čula. Ne, ne radi se o nikakvoj optužbi za plagijat. Taj osjećaj je vjerojatno tu naprosto zato što su mi pjesme ove mlade glazbenice naprosto - sjele. Čak i da im baš jako želim naći zamjerku, ne znam bi li mi pošlo za rukom.

Doduše, taj delikatni indie folk pop zvuk koji njeguje nekako mi traži da ga slušam uvaljena u neku fotelju u nekakvom polumračnom klubu ili pak na nekoj livadi, a ne da stojim na betonu dok mi reflektori jakim bljeskom ravno u lice potpuno nepotrebno signaliziraju kraj svake pjesme.

Irenin nježan, svijetao, a istovremeno postojan glas lijepo se stapa i s melodijama i s atmosferom pjesama. Još kad joj se pridruže violina i Luce, dobiva se baš jedna krasna glazbena priča. Žao mi je samo da ozvučenje nije bilo prikladno za njezin vokal koji se borio za dominaciju nad instrumentima, a trebao bi uvijek biti u prvom planu. Čovjek uči dok je živ, ali bih voljela da ton majstori ovakve stvari malo brže nauče i počnu primjenjivati, pa da se glazbenici što bolje prezentiraju i da publika više uživa. Nekako je u tome i poanta, bar mi se čini...

Lovely Quinces u Zagreb je stigla nakon što je na nekoliko dana „skočila“ svirati u Toronto. Lijepo je znati da ima naših mladih glazbenika koji vrše proboj i na inozemnu scenu, kao i da naši glazbeni mediji prate njihov put po „bijelom svijetu“. Kao da ju je brojnost publike iznenadila, odmah na početku je prokomentirala „Fuck, ima vas dosta“. S obzirom na kvalitetu ovih dviju glazbenica, velika publika ju uopće ne bi trebala čuditi. I Dunja je s oduševljenom publikom podijelila pjesme koje se nalaze na njenom EP-ju, No Room for Us, a premijerno je izvela i neke nove pjesme. Prateći se sama na gitari, i svirajući, kako sama kaže, plačipičkaste pjesme (mada ja ovu frazu ne shvaćam nimalo negativno), ljupka Dunja je s nama podijelila i priče iza nastanka nekih pjesama, kao i neka zrnca mudrosti poput „Ne vjeruj tipu koji ti na groblju citira Jesenjina“. Primljeno na znanje.

Na početku spomenuh različitost ovih dviju kantautorica koje su sinoć na Gričevanju podijelile pozornicu, pa da to pokušam dočarati. Koliko je Irena svijetla, toliko je Dunja mračna; koliko je Irenina izvedba nježna, toliko je Dunjina ekspresivna; koliko je Irenina artikulacija jasna, toliko bi Dunja mrvicu trebala na tome poraditi; koliko se Irena možda čini distanciranom, toliko je Dunja energična i ufurana u pjesmu.

Različitosti na stranu, njihova glazba s pravom ima sve veći broj poklonika, a da unesem još dodatnu osobnu notu, zbog odlazaka na ovakve koncerte se i odlučih raditi to što radim. I Irena i Dunja su sjajna sunca naše glazbene scene i nadam se da će nas njihov sjaj obasjavati još jako, jako dugo.

Tekst: Ana Hotko
  http://www.youtube.com/watch?v=uNtxJk17jlA   http://youtube.com/watch?v=YWGr1lPG3Jc
Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."