Jeremy’s Alive & Kung Foo Fighters @ Sax!
10.05.2015. 20:16
Zagrebački Sax! klub bio je ove subote, 11. travnja, rezerviran za koncert koji je, otkako je najavljen, ostavljao dojam da će stvoriti jedan od najboljih tuluma u gradu.
Iako je ova subota bila krcata dobrim koncertima u Zagrebu – veliki Ennio Morricone u Areni, Pasi, Pičke Vrište i Saučešće u AKC Medika, Boa u Tvornici i dr. – kombinacija hitova Foo Fightersa i Pearl Jama u live izvedbi grupe izvrsnih glazbenika iz raznih bendova iz Rijeke i Zagreba jednostavno je zvučala predobro da bih propustio ovaj događaj. Riječki Kung Foo Fighters i zagrebački Jeremy’s Alive otprašili su vrhunski i bilo mi je iznimno drago da sam od ovako raznovrsne koncertne ponude u gradu odabrao baš ove bendove.
Oko 22:30, riječka četvorka Kung Foo Fighters zauzela je svoje mjesto na pozornici i uz Bridge Burning, kao šakom kroz zid, razbili su iščekivanje, a u trenu kad je vokalist Mihael zaurlao poznati stih s početka albuma Wasting Light: “These are my famous last words,” atmosfera u klubu instantno se i mahnito zahuktala. Nastavili su s Arlandria te nas nakon toga vratili u nešto mlađe dane Foo Fightersa s Learn To Fly i Breakout. Naravno da publiku na ovakvim stvarima nije teško navesti da zdušno pjeva zajedno, ali način na koji ovaj bend to radi je pravo osvježenje. Sigurnost na pozornici i vidljiv osjećaj dobre zabave na pozornici tjeraju ljude na skakanje i provod na takvim koncertima može biti samo dobar i, s obzirom na to da je sve tek krenulo, postajati samo još bolji. Nakon još par uspješnica s predzadnjeg albuma Wasting Light, krenule su nešto stariji hitovi kojima nitko ne odolijeva. Povremeno ubacivanje neočekivanih bisera poput Pearl Jamove “Alive” i Princeove “Purple Rain” između očekivane set liste je naravno samo još dodatno potaknulo sve nas da pjevamo glasnije, pijemo više i plešemo sve jače i jače. All My Life, Walk i The Pretender su naravno oduševile kako je bilo i za očekivati, a na kraju je uz Best Of You, publika je s ogromnim zadovoljstvom pjevala u jedan glas i osjećaj je bio kao da ste na koncertu s tisućama ljudi oko sebe. Na bisu smo dobili još Monkey Wrench i Everlong, koji su bili naravno pun pogodak za svakog fana Foo Fightersa nakon čega su nas Riječani pozdravili i ostavili stage za Pearl Jam dio večeri.
O Kung Foo Fightersima pisali smo već možda i više nego jednom tako da sam znao što očekivati. I upravo to smo i dobili. Uštimana svirka, iznimno zabavna atmosfera, opuštene glazbenike koji vole što rade i prenose taj užitak na publiku, frontmena Mihaela Prosena (ex-Father, NORD, Tri Kralja koji jednostavnošću i humorom dopire do publike kao rijetko koji frontmen u ovoj masi bendova u državi, te njegov nepogrešiv i radiofoničan vokal koji oduševljava sve koji ga čuju. Osim što je na trenutak nestalo signala u gitari pred kraj prve pjesme i polomljenog doboša koji je zamijenjen gotovo neprimjetno, većih tehničkih poteškoća nije bilo i dobili smo preko sat vremena vrhunske svirke na koju će se većina publike, gotovo sam siguran, opet vratiti sljedećeg puta kad Kung Foo posjete metropolu.
Jeremy’s Alive zagrebački je bend koji broji pet članova kombiniranih iz zagrebačkih bendova Lotus i Replica. Otvorili su svoj set sa “Go,” a nastavili s “Why Go” koji je očekivano zapalio sve prisutne. Nastavili su redati Life Wasted, Lightning Bolt i Corduroy, a publika je na poziv pjevača Ivana Šibenika napravili potrebno korake naprijed i rasplesala se vrlo brzo. Naredni dio koncerta malo je čak primirio atmosferu sve dok na “Alive” publika nije eksplodirala i opet iz sveg glasa zapjevala zajedno. Šibenik je u međuvremenu, već tradicionalno, crowdsurfao, a onda su “Garden” i “Even Flow” podigle atmosferu za još jedno stepenicu i donijele još jedan crowdsurf pjevača, koga su ovaj put, na njegov zahtjev, stvarno i odnijeli do vrata kluba i vratili ga natrag na stage. “Rearviewmirror” također je bio odlično prihvaćen, ali nikad ništa ne nadmaši atmosferu koja stvara “Black,” jedna od najljepših rock balada ikad napisanih. Pjevali smo ju kao himnu na stadionu, do granica pucanja glasa, a onda nam je bend još uvalio i “Jeremy.” Nakon nje, brza i nabrijana “Porch” dovela je atmosferu do vrhunca te ujedno označila i kraj službenog dijela koncerta. Pozivima na bis, Jeremy’s Alive su se vratili i odsvirali još 3 pjesme. S obzirom na nešto lakši i polaganiji karakter pjesama koje su odabrali za bis, a uz to i činjenica da su to bile i nešto manje poznate pjesme, malo su čak spustile atmosferu, ali to je opet dovelo do završetka koncerta koji je ostavio nekako intiman dojam, kao da smo u Saxu mi i ta dva benda potpuno odvojeni od vanjskog svijeta i kao da se zadnjom pjesmom opraštamo od dragih prijatelja.
Jeremy’s Alive sam također već pratio tako da sam i za njih znao što očekivati te mogu reći da nisu razočarali. Ivan Šibenik također je izvrstan zabavljač i frontmen, ima odličan kontakt s publikom i, iako na malo siroviji način, također uspijeva pridobiti i pokrenuti masu pred sobom. Uz to, njegov vokal u ovom okruženju na trenutku toliko podsjeća na Eddie Veddera da je zatvorenih očiju teško razlikovati jedan od drugog. Zvuk ostatka benda bio je odlično uštiman te su dečki vrlo precizno i nabrijano otprašili svirku. Pjevačeva ljubav prema crowdsurfingu poznata je svima nama koji smo ga već negdje gledali, ali ovaj put moram priznati 5 puta tijekom jednog koncerta ostavlja malo usiljen dojam. Možda se to može pripisati tome što su visoki stolovi u Saxu postavljeni jedva malo više od jednog metra od pozornice, pa se klasični prvi redovi puno teže i nezgodnije pune. Možda je zato Šibenik imao potrebu skakati među nas kako bi ostvario još prisniju atmosferu između publike i benda, pa mu ovog puta nećemo zamjeriti.
U razgovoru s Mihaelom Prosenom nakon nastupa Kung Foo Fightersa spomenuo sam da mislim kako bi bolja ideja bila da su Kung Foo Fightersi svirali kao drugi bend. To sam prvenstveno mislio iz razloga jer su trenutno, među ljudima koji ne prate Pearl Jam, niti možda taj tip glazbe uopće, Foo Fightersi su trenutno puno popularniji, a osim toga, stvaraju glazbu koja je nenaviknutom uhu puno bolji pokretač i stvara zabavniju atmosferu. Ipak, do kraja se pokazalo da ako je bend dobar, kao što su i jedni i drugi, ipak je bilo svejedno tko će prvi, a tko drugi. Ako imaš takve glazbenike i zabavljače na bini, možeš ih staviti i u 19:30 i tulum će biti vrhunski. Jeremy’s Alive ćemo pratiti i nadam se da se vidimo opet kad nam sljedeći put najave svirku. Također željno iščekujemo povratak Kung Fooa u metropolu, a svima kojima su se svidjeli, vrijedi sljedeće subote poći u Vintage Industrial Bar i pogledati Tri Kralja, akustični trio na čelu s Mihaelom Prosenom u društvu Karla Horvata (ex-Kung Foo Fighters, Kryn, Subscale, The Ralph) i Marka Radoševića.
