Josipa Lisac - Koncert u sjećanje na Karla Metikoša
11.12.2014. 12:23
10. prosinca 1991. preminuo je Karlo Metikoš, hrvatski skladatelj. U čast njemu i njegovu stvaralaštvu, njegova životna suputnica i stvaralačka muza Josipa Lisac svake godine na dan njegova odlaska održava koncert „da ga ne zaboravimo“.
I ove srijede, u krcatoj velikoj dvorani Tvornice kulture, Josipa je spojila brojne generacije. Vratila je duh nekog prijašnjeg vremena i pokušala se suočiti s onim što sadašnjost nudi.
Održavši još jedan koncert za pamćenje, Josipa je u dva i pol sata nizala hitove i pričala priče, ali i puno više od toga. Živjela je trenutak, kroz svoju romantičnu priču, kroz svoju ljubav.
Koncert je započeo krajnje zabavljački. Prikazana je 22 godine stara snimka s prvog koncerta u čast Karlu kada je nastupio Psihomodo Pop s pjesmom „Danas sam luda“. Josipa je htjela ukazati na trajnost ovog događaja. Pojavivši se na bini s crnim oglavljem nalik na krunu i u ekscentričnom plastično crnom outfitu, zaslužila je gromoglasan pljesak. Poštovanje koje ona nalazi u svojoj publici možete vidjeti na rijetko kojem koncertu, ne samo zbog kvalitete glazbenog izričaja, već zbog kompletnosti koju vokalist i njegova glazbena pratnja imaju.
Svaku svoju priču potkrepljuje pjesmom pa je tako nizala „Make up“, „Boginju“, „O jednoj mladosti“. Tako su se glazbenici, a i publika zagrijali, vidno iščekujući nastavak.
Uz svu teatralnost s kojom Josipa dolazi, najvažniji je ipak njezin glas. Ona ima mračne dubine i mučne visine koje uspijeva učiniti nježnima i uhu ugodnima. Ne smije se zanemariti ni njezina tehnička preciznost u izvođenju, koja ne izmiče kontroli čak ni u trenucima potpune improvizacije. Njezina glazbena pozadina su vrsni umjetnici koji stvaraju jazz fusion, te su sinoć nerijetko improvizirali, prepuštajući se trenutku, neovisni o vremenu i trajanju. Slušajući pjesmu „Dok razmišljam o nama“, a i u kasnijim izvedbama, primjećuje se, osim navedenog, i prepoznatljiva pinkflojdovska virtuoznost.
Iako i sama spominje da ju često smještaju u iluziju te smatraju sanjarom, ona je itekako svjesna svega oko sebe, ali se rado izmiče što je sinoć na nekoliko načina potvrdila. Osim toga, pronalazi najljepše u onom što joj život danas nudi. Prema tome, ne čudi da joj je „Živim po svome“ sinoć najbolje „sjela“.
Spominjući Karla i njegove stvaralačke noći, ukazala je na novo ruho starih pjesama, što je najintenzivnije dočarano u izvedbi pjesme „Ja bolujem“. Ona je započela instrumentalno trubom, zatim samim bubnjevima koji su se gubili u jazz košmaru, što je dočekano potpunim oduševljenjem publike. Ono što se zapravo događalo bio je vatromet zvuka koje uho kasnije razaznaje kao niz različitih stilova glazbe.
Josipine počasne gošće bile su mlade simpatične i izuzetno talentirane kantautorice Dina Rizvić, Dunja Ercegović i Lucija Ćustić. Dina je glazbeno zrela, Dunja sigurna u sebe, a Luce vokalno snažna toliko da joj se Josipa u izvedbi prirodno pridružila kao glasovna podrška. Uz blagoslov, Josipa je izrazila želju da jednog dana djevojke imaju misiju sličnu njezinoj.
Nakon podsjećanja na najveće Josipine hitove, vraćanja na bis, ostaje osjećaj uzajamne zahvalnosti. Kao da je u toj izmjeni energija svako sinoć doma ponio djelić drame, humora i neiskvarene iskrenosti hrvatske glazbene dive.
Tekst: Gordana Viboh
