Stražarni lopov u Močvari okupio nezavisnu scenu – i novu generaciju
06.06.2025. 00:47
Močvara je u srijedu, 4. lipnja 2025, bila prepuna emocija, prijatelja i glazbe koja ne poznaje generacijske granice. Goran Polak aka Stražarni lopov predstavio je knjigu Stražarni lopov i album Hodam, gledam, prolazim, a na pozornici su mu se pridružili veterani nezavisne scene i – jedna mlada nada u Bowie majici. Večer koja je povezala prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.
Zagrebačka Močvara bila je domaćin večeri koja je nadmašila sve oznake koncerta, promocije ili klupskog događanja. Bila je to proslava jedne ideje, jedne generacije i jednog nepokolebljivog duha ustrajnosti. Povod je bila promocija knjige Stražarni lopov i albuma Hodam, gledam, prolazim, a pokretač cijele priče je Goran Polak – autor, glazbenik, producent, arhivar, storyteller i netko tko zna kako iz paralelne povijesti izvući najbitnije – emociju.
Dvorana je bila krcata, a atmosfera sve samo ne protokolarna. Prijatelji, suborci s nezavisne scene, glazbeni nomadi, pokojni bendovi i žive uspomene – svi su bili tu. Starija publika koja je živjela osamdesete i devedesete, a sada živi njihovu dokumentaciju, ali i pokoji pripadnik mlađe generacije, uključujući i jednog osnovnoškolca u David Bowie majici koji će, kako je večer pokazala, postati zvijezda pozornice. U jednom od najdirljivijih trenutaka večeri, taj mali Bowie (a zapravo veliki u entuzijazmu) popeo se na pozornicu i zasvirao gitaru uz Ivana Vinskog. Publika je spontano odjeknula: „Ajmo, Bowie!“, potvrđujući da se energija nezavisne scene itekako prenosi i na novu generaciju.
Večer je otvorena kratkom filmskom montažom tematski vezanom uz knjigu, koja je u nekoliko minuta prizvala sav underground spleen Zagreba s kraja XX. st. Slijedio je koncert Stražarnoga lopova i Dobrih ljudi, sastavljen od glazbenika čije bi se biografije mogle pretvoriti u enciklopediju alternativne glazbe: od Darka Begića – Bege, Predraga Kraljevića – Kralja, Zdenka Franjića i Damira Price – Caprija do samog Polaka, koji se nakon dugo vremena vratio na bas. Njegov sin pridružio se kao vokal, što je dodalo još jednu emotivnu dimenziju večeri.
Yola Yola su otvorili glavni koncertni dio večeri i odmah postavili standard: iskrena, poletna i dobro uigrana svirka pokazala je da trideset godina pauze ne znači i gubitak forme. Nakon njih, Trobecove krušne peći pokazale su da energija nikada ne stari. Setlista koja je uključivala pjesme poput „Sise“, „Čovjek bez lica“, „Sluga pokorni“ i „Đavo je bio vruć“ podsjetila je koliko su Trobeci i dalje nezaobilazna koncertna sila. Posebno se istaknuo Ivan Vinski, majstor gitare, koji je svojim nastupom dodatno podigao temperaturu večeri.
Eksodus je ponudio punk kao što se to nekad radilo: iskreno, glasno, bez zadrške. Tomi Phantasma i Josip Suić – Joja su djelovali kao da su upravo došli s probe 1985, ali s energijom koja bi posramila upola mlađe bendove. Pridružili su im se Kralj iz Termita i Polak na basu, što je već večer pretvorilo u maleni all-star punk susret. Publika je to prepoznala i nagradila širokim osmijesima i raširenim rukama.
Važno je naglasiti: ovo okupljanje nije bilo nostalgično u smislu komemoracije ili suza za prošlošću. Više je to bio trijumf duha koji se ne miri s prolaznošću. Sve je bilo savršeno organizirano, s minimalnim stankama, dobro posloženim redoslijedom izvođača, uz tehničku podršku koja ni u jednom trenutku nije zakazala. Jedini minus bila je doslovno uzavrela temperatura u dvorani, ali ni to nije pokvarilo opći dojam.
Merch stol bio je bogat, no pravi highlight bila je Polakova gesta darivanja knjige s posvetom onima koji su ga podržali. Diskretan, ali dirljiv trenutak solidarnosti među prijateljima i glazbenim saveznicima.
Na kraju, Stražarni lopov nije samo knjiga. Niti je Hodam, gledam, prolazim samo album. Ovo je bio podsjetnik da underground nikada ne umire, nego se samo pretvara u novi oblik, novu pjesmu, novu generaciju koja se smiješi pod reflektorima s gitarom u ruci. Stay Punk, Stay Poet!
