Cosovel u KSET-u

Cosovel u KSET-u

Glazbenica Cosovel, koja je prošle godine izdala svoj istoimeni debitantski album nastupila je sinoć u zagrebačkom KSET-u i pokazala kako poljska alternativna glazba može biti zanimljiva i izvan rodne zemlje.

U prilog tome ide i činjenica da je Cosovel sa svojim bendom već nastupala na nekoliko europskih glazbenih festivala, mahom onih posvećenih elektronskoj glazbi, među kojima se ističe Waves u Bratislavi. Uz Cosovel, bend, tj. glazbeni projekt – kako oni ističu, čine još i Aleks Polak, Wiktoria Jakubowska, Dariusz Skorzynski i Krzysztof Kiedo. Sinoć su međutim uz mladu umjetnicu nastupili samo Aleks na gitari i Wiktoria na bubnjevima.

Bend je izašao na pozornicu par minuta prije deset sati i započeo sa stvari "Intro", te odmah nastavio sa "Souless Object". Počeli su energično, mijenjali ritam s naglim prijelazima u melodiji, ne trudeći se previše animirati publiku koja je skeptično stajala s povećim odmakom od pozornice. Onako kako su počeli, tako su i nastavili. Cosovel se potpuno uživila u ono što radi, plešući u ritmu i krećući se po pozornici, no isto se nije moglo reći i za dvadesetak ljudi u publici koji su stajali na mjestu ili pričali, izuzevši dvoje troje ljudi koji su veselo cupkali. U zadnje vrijeme se često pisalo o glasnom pričanju publike, posljednji takav slučaj nam je Split i Tricky, a slično se moglo doživjeti i sinoć u malom KSET-u.

Setlista je bila složena s malo pjesama na poljskom i malo više onih na engleskom. Stvar koja me se posebno dojmila bila je "Above a Madhouse" na kojoj je Aleks prešao na ukulele koje su se neobično dobro uklopile uz sintisajzer i elektroničke efekte. Moram spomenuti i scenski nastup koji je bio odličan i koji je zapravo bio dopuna samoj glazbi. Pjesma koja je pokrenula publiku i pokupila ovacije bila je "Dhei No", u kojoj je bubnjarska sekcija došla do izražaja. Cosovelin glas bih opisala kao "neravan", prominentan, raspon joj se kreće od tamnih dubina do svjetlijih visina, a česti vriskovi daju notu psihodeličnosti u sam glazbeni doživljaj. U nekim trenucima me  baš jako podsjetila na Bjork, upravo zbog svojeg glasa i te neke folklorne sentimentalnosti. Bend je u standardnom dijelu izveo još i poznatije stvari poput "A Small Coat", "Bitter Heart" i "Coming Back", a na bisu su izveli još "Sorbetowy".

Bio je to vrlo intrigantan koncert gdje su se miješali elementi elektronike, psihodelije i pop melodije uz disco atmosferu; nešto vrlo neobično što nisam do sad nigdje doživjela. Bio je to eklektičan spoj različitih zvukova i efekata, vrlo šareno, ali opet uravnoteženo i misaono. Cosovel svakako stvara nešto što vas privlači, što želite istražiti i čemu se želite vratiti.

Kao podrška nastupio je Matej Magdić koji se krije iza umjetničkog imena Matt Shaft. Matej je novo ime na hrvatskoj kantautorskoj sceni koji je svoju popularnost izgradio na youtubeu s obradama raznih pjesama. Sinoć je nastupio s bendom i izveo svoje autorske skladbe koje su sve na engleskom, osim jedne koja je čak bila na hrvatskom, a među kojima su bile i "Move On" i "My Love". Osim vlastitih izveo je i obrade "Use Somebody" od Kings of Leon, koja me moram priznati razočarala, jer se vokal gubio na trenutke u nekim čudnim tonalitetima, te instrumentalno Aviciijevu "Wake me Up". Sve u svemu dečko ima potencijala, ali bolje da se drži vlastitih aranžmana nego obrada.