Koncerti

Lačni Franz Očarao Tvornicu

Lačni Franz Očarao Tvornicu

Jučerašnji koncert je bio presjek karijere Lačnog Franza gdje je Predin ubacio i par pjesama iz svoje solo karijere. Uz potporu benda Bender iz Novske, Lačni Franz je priuštio nešto drugačiji koncept svoje glazbe, koji je sastojao od starih pjesama, neke u novom i neke u starom aranžmanu i par novih pjesama koji bi se trebale naći na nadolazećem albumu.


[caption id="attachment_4306" align="aligncenter" width="547"]Photo by Miro Majcen Photo by Miro Majcen[/caption]

Kako znati da je jedan koncert zadovoljio sve potrebne standarde koji se očekuju? Jednostavno, kada vam koncert prebrzo prođe i začudite se da je već svemu došao kraj. Takav je slučaj bio sa koncertom Lačnog Franza i predgrupe Bender u Velikom pogonu Tvornice.

Pokojni Lou Reed je rekao kako ništa nije bolje od dvije gitare, basa i bubnjeva. Ta izjava možda i je točna, ali Bender je jučer sa svojim polusatnim nastup dokazao kako i samo jedna gitara popraćena sa basom i bubnjevima može daleko dogurati. Energičan nastup koji je ova grupa jučer priuštila onima koji su se pametno odlučili doći u Tvornicu prije nastupa glavnog izvođača bio je i više nego zadovoljavajući. Prva pjesma na repertoaru bila je „Ona voli mene“, pjesma s njihovog nedavno izdanog albuma Ono što jesam. Vezano s time, potrebno je reći kako je Bender jedan od onih bendova koji svoj vrhunac doživljava na nastupima. Pa tako dok imamo bendove koji bolje zvuče na studijskim snimkama, kod ovog četveročlane grupe situacija je obrnuta. Postoji granica onoga što možete dobiti slušajući snimke, a ako je bend dorastao zadatku, ta granica se na nastupima briše. Odličan vokal i nastup Josipa Leškovića je na drugoj pjesmi „O ponosu“ pokrenuo publiku i ubrzo prenio kompletnu energiju na cijeli Veliki pogon. Glazba za koju je ponajviše zahvalan gitarist Igor Vulinović je fini spoj uobičajenog rock 'n' rolla s ne tako uobičajenim elementima poput promjene tempa, melodijskim dopunama, stankama itd. koji daju svježinu pjesmama. Također, instrumentalni dio je savršen teren za vokalne improvizacije koje Josip do kraja iskorištava. Kraj nastupu je došao prebrzo i Bender je zaslužio solo nastup gdje bi im bilo omogućeno da odsviraju puno dužu listu pjesama.

Izgleda da su tu večer svi bili dobre volje, od Bendera, publike, pa na kraju do Lačnog Franza sa Zoranom Predinom na čelu. Petnaest minuta nakon što je Bender završio, na binu se popeo instrumentalni dio Lačnog Franza, da bi se ubrzo na njoj našao i sam Predin. Ovaj koncert je bio popraćen s reklo bi se, laganom dozom skepse pošto od onoga što Lačni Franz jest jedino je Predin član ondašnjeg Franza. Za potrebe ovog nastupa Predin je oko sebe okupio četvoricu mladih i odličnih glazbenika, koju su na kraju pokazali da u glazbenom smislu savršeno zamjenjuju Rimelea i ostatak bivših članova. Benderov je kvalitetan nastup u jednakom tonu bio nastavljen sa prvom odsviranom pjesmom „Žarnica“(iliti „Žarnica za boljši jutri“ kako je bila nazvana na kasnijem Predinovom solo albumu). Ovisno o pjesmi koja se taj dan našla na repertoaru, većina njih je doživjela delikatni novi aranžman koji u isto vrijeme nije dirao previše u onaj prvotni. Najbolji primjer za to i je prva pjesma u kojoj se osjetilo odstupanje od prvotne verzije. Kao što je i Predin bio rekao, koncert se sastojao od tri dijela. Prvog sa starim pjesmama kojima je bio dan novi aranžman, drugi dio gdje su odsvirane pjesme u netaknutom aranžmanu(najbolji primjer „Ne mi dihat za ovratnik“) i zadnji i ujedno najkraći dio koji se sastojao od novih pjesama(„Aleluja“).

Kao vječni šarmer publike, Predin je nakon prve pjesme zamolio da se svjetla ugase pošto publika ne voli kada ima previše svjetla. Nakon toga je uslijedila „Naj ti poljub najriše ustnice“. Potrebno je nadodati kako je kvaliteta zvuka bila i više nego zadovoljavajuća. Normalno, ovisilo je gdje se nalazite. U prvim redovima ste možda vidjeli bend najbolje, ali se zato Predinov glas ovdje gubio, dok je na sredini dvorane zvuk bio savršen i svaki element se odlično čuo. Zahvala tome ide nezahvalnom poslu tonca, koji je ovdje obavio dobar posao, na veliku radost publike i oba benda. Sljedeća pjesma koja se našla na repertoaru je bila istoimena „Lačni Franz“ (ime Lačni Franz dolazi iz poznate ratne satire Kvaka 22 američkog autora Josepha Hellera), nakon koje su uslijedile i ostale pjesme koje su jedna za drugom sve više upotpunjavale presjek bogate karijere ovog benda. Tako su se tu našle pjesme „Zanzibar“ i „Vaterpolist“, da bi nakon nje bila odsvirana „Što bi mi bez nas“, na kojoj je Predin zatražio podršku publike. Podršku je dobio, ali možda ne u onolikoj količini u kolikoj je očekivao. Od svih koji su se našli tu večer u Tvornici, najmirniji su bili oni kojih je bilo najviše, a to je publika. Ipak, niti publika se nije mogla oduprijeti šarmu benda, pa je tako ubrzo uslijedio odgovor publike koji se i nešto kasnije nastavio na jednoj od pjesama iz Predinove solo karijere, „Kosa boje srebra“. Sama je pjesma bolje zvučala u swing aranžmanu koji je bio odsviran par mjeseci prije u Vintage Industrial Baru, ali je zato ovdje prethodno ostvarena spona između benda i publike bila na puno većoj razini. Zadnjih pola sata koncerta je jednostavno živjelo na onome što je s prethodnim pjesmama bilo stvoreno.  Nakon odsviranih pjesama „Pridi k meni“, „Čakaj me“, „U mojim očima“, „Na kraju naše duge“, „Zadnja večerja“ i „Ne mi dihat za ovratnik“ bend se vratio na kratki bis od dvije pjesme koji je završio tamo gdje je koncert i počeo, na prvom albumu Lačnog Franza sa pjesmom „Praslovan“.

Lačni Franz je bend koji je kroz svoju karijeru prošao razne žanrove, od punka, folka, funka do rocka. Na ovom koncertu glazba je bila u kalupu jednog prilagođenog žanra, što nije utjecalo na cjelokupni dojam. Nakon uslikanog „selfija“ sa kompletnom publikom, bend se povukao s bine, a publika iz Tvornice.

Tekst: Antonio Rozić

Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."