Letu štuke @ Tvornica kulture
16.06.2014. 11:13
Letu štuke je jedan od onih bendova koje ne treba posebno predstavljati. Ovi Sarajlije specifičnog pop-rock izričaja na sceni su već neko vrijeme i skoro svakom uhu su znani, najviše zbog megahita „Mjesto za dvoje“ i suradnje s Darkom Rundekom na pjesmi „Sunce“. Zagrebačku publiku oduševili su u više navrata, a ovoga puta su nam pripremili nešto sasvim drugačije.
Kako je bilo i najavljivano, nakon gotovo godinu dana pauze, došli su nam opet i to 14. lipnja u Tvornicu kulture. Ideja im je snimiti unplugged album, a koncert u Zagrebu je jedan od mnogih diljem regije koji su upriličili s tim ciljem. Očekivanja su bila visoka. Obećani su hitovi, novi aranžmani i gosti. Kao velik fan Šaranove družine i njegovog pogona socio-političkih verbalnih umotvorina umotanih u iznenađujuće zabavan paket specifičnog glazbenog izričaja, pobožno sam ušla u koncertni prostor već u devet nula-nula, iako je početak najavljen tek za sat vremena kasnije. Već oko pola deset prostor se popunio, a bend je krenuo sa svirkom u pola jedanaest. Ovoga puta došli su u nešto proširenom izdanju, pa su im se tako, osim Dine Šarana (vokal, gitara), Djanija Pervana (bubnjar, producent), Emira Juge (gitara), Bojana Ahaca (klavijature) i Dejana Ostojića (bas gitara), pridružili i Igor Pavlica na trubi (ex Jinx, Haustor), Vanja Petrov s violinom i Eso Bratović na gitari (ex “Skroz”). Vesela ekipica ležerno je posjedala uz svoje instrumente, pripremivši se tako za nešto drugačiji, mirniji i intimniji štimung, što u slučaju Dine Šarana i nije dugo trajalo. Otvorili su pjesmom „Bella donna“, nakon koje je Dino svoj stolac odgurao negdje u pozadinu pozornice i pozdravio publiku s „Kak' ste?“ i entuzijastično objasnio kako je ovo prvi puta da sviraju akustično, te svojim specifičnim muvanjem nagovijestio nešto življi rasplet situacije. Nastavili su s pjesmom „Gorile u magli“, koja je jedna od mnogih pjesama čijim su novim aranžmanom i izvedbom oduševili. U samom startu je publika bila neočekivano splašena i pjevuckala je tek plaho se njišući u ritmu, što je, kako je koncert odmicao, prelazilo u sve veće oduševljenje, a eskaliralo je kako su na repertoar dolazili svima poznati hitovi. Ni tu nisu razočarali. Setlista je bila vrhunska. Tako su odsvirali „Psycho“, „Tugu“, „F.G.R“, „Signale“, „Grad bez boje“, „Sami“, „Kredence“, „Sunce“… Od gostiju se pojavio jedino Dubravko Ivaniš Ripper koji je s bendom otpjevao „Padaj“ i, zajedno sa Šaranom, odradio fin stage performance. Iako se pričalo kako su se mjesecima ozbiljno pripremali za najavljene koncerte, moram priznati da je bilo par kikseva. Tako je Dino zaboravio tekst na pjesmi „Ulice“, koju su odsvirali među prvima, simpatično okrivivši za to godine i starenje. Još jedan zbunjujući moment u čitavom koncertu je bio faktor publike koja kao da se pripremila na čilanje i kojoj je trebalo možda malo i previše vremena da dođe k sebi. Tako je, u početku, Šaran na svoje komunikacijske izlete dobio tek mlake odgovore entuzijastičnih grupica pojedinaca. Sve se to, Bogu hvala, popravilo već na stvari „Kao na zapad“, gdje su svi unisono urlali, „Pero Papacoder“, gdje su svi unisono đipali i, naravno, „Mjesto za dvoje“, gdje je nastao opći urnebes. Publika je očito bila zadovoljna, ako je suditi po nasmijanim licima i impresivno malo zadržavanja u pušionici.
Sve u svemu, ovo je bilo nešto profinjenije, drugačije i dojmljivo osvježeno ruho ovog benda. Ne mogu reći da mi je osobno i draže od njihove standardne prezentacije, ali ipak vrlo lijepo i zanimljivo. Štuke su nam svakako najdraže kad slete u Zagreb.
Tekst: Josipa Popović
