photo: Norah Jones, credit: Tomislav Zemanek
Norah Jones – baršunasta buktinja u Opatiji
18.07.2023. 12:15
Ljetna pozornica u Opatiji u subotu se na sat i pol pridružila popisu lokacija poput londonskog Palladiuma i Royal Festival Halla te švicarskog Montreux Jazz Festivala koje ovog ljeta ugošćuju europsku turneju Nore Jones.
Šesnaest godina nakon svojeg posljednjeg koncerta u Hrvatskoj, onog u pulskoj Areni, Norah Jones danas je glazbena velikanka s devet osvojenih Grammyja, više od 50 milijuna prodanih nosača zvuka, brojnim suradnjama i osam objavljenih samostalnih albuma. No u Opatiji je atmosfera bila intimna, bez mnogo pompe, s vrhunskom glazbom u prvom planu. Zaokružena setlista dotaknula se čak sedam od njezinih osam solo-albuma, a brojem pjesama prednjačili su Pick Me Up Off the Floor iz 2020. i debitantski Come Away With Me iz 2002.
Iz izvedbe u izvedbu kao da se transformiralo mjesto radnje: opatijski auditorij s 2500 ispunjenih sjedećih mjesta na mahove se doimao kao intima nečijeg dnevnog boravka, na mahove kao zadimljeni njujorški jazz klub, a katkad je četvero glazbenika postizalo moćan zvuk kojeg se ne bi posramio nijedan big band. Na basu, kontrabasu i back vokalima bio je Chris Morissey, na udaraljkama veliki Brian Blade, a na gitari i pedal steel gitari Dan Iead, dok je Norah Jones uz neizostavni klavir svirala i gitaru i električne klavijature (osvojivši publiku zaigrano skromnim komentarom „I'm over here now!“ kad je promijenila instrument.)
U različitim kombinacijama, ti su instrumenti poveli slušatelje na putovanje raznorodnim izričajem ove teksaško-njujorške glazbenice. Jones je proizašla iz svirki uživo, kovala zanat pjevajući u crkvi, jazz i lounge barovima, danas također pjeva u alt-country bendu i obrađuje stilove od bluesa, soula do swinga i to se golemo live iskustvo osjeti u svakoj savršeno odsviranoj i otpjevanoj noti. Premda njezin svijet ne poznaje autotune i specijalne efekte, to ne znači da je za nju vrijeme stalo – subotnji je koncert bio masterclass svim glazbenicima kako održati repertoar relevantnim i svježim koristeći različite aranžmane. Primjerice, njezin hit Sunrise dobio je novo udaraljkaško ruho i zazvučao gotovo afrički, pjesma Don't Know Why započela je in medias res i nastavila u sinkopiranom ritmu, dok je Come Away With Me suptilnom promjenom klavirskih akorda na krajevima fraza odjednom postala odraslija, zrelija i teža skladba.
Pozadinska zavjesa na kojoj se odvijala profinjena izmjena boja bila je peti glazbenik na pozornici. Boje su bile katalizator, od sive mjesečine na All a Dream i plavog klavirskog sola na Say No More, no najupečatljivija od svih bila je narančasta. Naglašena Norinom boho haljinom, ta boja kao da je dobila nove zvukovne nijanse i vizualizirala buktinju glazbene emocije, katkad komorno prigušenu, katkad rasplamsanu Norinim glasovnim bravurama. U publici je bila i hrvatska jazz pjevačica Lela Kaplowitz, koja je Noru Jones prvi put čula još 2001. godine u New Yorku prije objave njezina prvog albuma, dok je Jones još razvijala prepoznatljivi stil pjevanja koji ju je učinio svjetskom zvijezdom. Kaplowitz je ovako opisala Norin opatijski nastup: „Jednostavnost i toplina Norinih skladbi preslikava najiskrenije dijelove nje same kroz neopterećene harmonijske progresije, bilo da svira klavir, klavijature ili gitaru. Njen baršunasti vokal ponekad iznenadi savršenostima njenog visokog registra, dok nas uvijek sve skupa zagrli u nižim tonovima ispunjenim toplim nijansama iskrenih emocija. Imam osjećaj da smo se sinoć svi prisutni ponovo zaljubili u Noru Jones.“
U Opatiji smo posvjedočili kako romantični hitovi uz koje je generacija tinejdžera ranih 2000-ih razvijala glazbeni ukus postaju klasici dostojni Velike američke pjesmarice, a Norah Jones podsjetila nas je da svijet vrhunske glazbe mimo eksplozivnih performansa i dalje živi zdravim životom, a ona je u njemu suverena i nenametljiva majstorica zanata.
