Koncerti

M.O.R.T. i Friday Night Specials @  Vintage Industrial Bar

M.O.R.T. i Friday Night Specials @ Vintage Industrial Bar

[caption id="attachment_5306" align="alignnone" width="660"]IMG_5634 © Julien Duval[/caption]

Vintage je sinoć poharao jedan od najjačih mladih bendova na hrvatskoj sceni, bend koji se zahvaljujući plesnom i lako pamtljivom hitu "Meni se skače" i ugovoru s Croatia Recordsom počeo izdizati iz prašine undergrounda. Zapravo, nisu uopće toliko mladi. Naime, korijeni im sežu od 2003. godine, dok ozbiljno rade i nastupaju od 2011., ali ih je zadesilo sve što i njihove kolege - apsolutna pobjeda banalizacije na glazbenoj sceni iliti vladavina nedjela obitelji Huljić & co. Žalosno je koliko kvalitetnim i drugačijim izvođačima treba da bi ih se zamijetilo u ovoj našoj zemlji. Negdje vani bi M.O.R.T. već godinama unazad dijelio prva mjesta nacionalnih ljestvica uz, recimo, Lovely Quinces, no kod nas to mjesto zauzima Lidija `kaktus` Bačić. Ah, nikad nećemo izaći iz kalupa Balkanaca, no nisam tu da bih kritizirala stanje uma.

[caption id="attachment_5299" align="alignleft" width="300"]© Julien Duval © Julien Duval[/caption]

S dvadesetak minuta kašnjenja, petorka Friday Night Specials otvara ovu divlju večer brzih rifova. Dečki su žestoki, praše taj rock i pokušavaju nalikovati na Foo Fighterse, no taj se pokušaj ipak dao više doživjeti na YouTubeu nego sinoć uživo. Iako glazbeno ne preferiram njihov izričaj (oprostila san se s grungeom još u srednjoj kad je prijateljica prenijela na mene svoje punkerske sklonosti), momci su u punoj snazi (čitaj: pjevač mahnito pleše, a gitarist plazi po podu) bili u tome što stvaraju, iako su nastupali pred tragično praznim Vintageom. Svega 50-ak ljudi je odslušalo 40-minutni nastup, dok si je ostatak Mortove publike odlučio prekratiti vrijeme do izlaska Sinjana na binu u prvom dijelu Vintagea ili pak pred klubom. Tako tipično, ne znam što bi trebalo napraviti da ekipa počne davati pozornost predgrupama, a ovi momci su na naše prostore došli čak iz Švedske.

Mortovci žive taj samoprozvani "beskompromisni autorski punk – blues", osjećaju se tu utjecaji (ponajviše) Majki i sličnih bendova, ali Sinjani grade neki samo svoj đir. Prigoda sinoćnjeg koncerta bila je promocija nedavno izdanog albuma Odjel za žešćekoji je naišao samo na pohvale kod kritičara. Uz prve rifove „Nine", prostor se počinje puniti, a nastavili su u istom tonu uz „Reu i „Nikotinsku krizu" i kaos u publici je bio zajamčen.

[caption id="attachment_5300" align="alignright" width="300"]© Julien Duval © Julien Duval[/caption]

Osebujni John u potkošulji i bosih nogu skače, baca se, koprca i grči po pozornici, dao je dušu i tijelo sinoć da nam pokaže koliko voli to što radi i što nam može prenijeti dio svojih emocija. A sigurno je jedan od najljepših osjećaja dobiti od prisutnih još tri puta više energije nazad, a i čvrstu potporu u obliku punog Vintagea. Naime, publika je bila toliko brojna da je gitarist Zvrk u jednom trenutku izjavio kako nas ima više nego njegovo selo stanovnika.

Atmosfera je neosporivo bila među najboljima koje sam osjetila u Vintageu. Publika živi pjesme s bendom koji je toliko skroman da se čudi što baš njima tako ustrajno plješćemo pored svih drugih bendova na sceni. Izveli su i „Mel Gibson“, „Mak“, „Samo se ti smij“, „67 sati“ te nezaobilazne hitove „Tango“, „Pas“ i „Meni se skače“ uz koje je taj furiozni kaos, očekivano, doživio vrhunac.

Mogu samo pretpostavljati kako su tek kontinentalnom dijelu publike zvučale bendovske doskočice među pjesmama, jer je bilo beskrajno zabavno slušati taj tvrdi sinjski dijalekt, ali i izjave od one „Dođite u Sinj na lito, sve ćemo vas smistit, al dođite s voljon“ pa do tjeranja najupornijih fanova sa stagea rečenicom „Morate sić s bine, ovo je njihova bina, privatna bina“ nakon što su sve pozvali na binu i zajednički izveli „Austriju“ skupa s „Ace of spades“ Motorheada, u sklopu prvog bisa. Ali vraćali su se dva puta, prije drugog bisa je John čak išao tražiti dopuštenje vlasnika te se vratio oduševljen nagovještavajući kako je dobio dozvolu za još dvije pjesme. Tako smo dobili priliku i premijerno čuti novu stvar te njome zaokružiti dvosatnu eksploziju.

Primjetno je bilo da su momci ostali oduševljeni koncertom koliko i publika, John nas je pozdravio sa “Fala van, da ga jebeš, doć ćemo opet!“ te nas još jednom nasmijao i iskazao svoju neopterećenost svim faktorima osim uživanja u glazbi i prenošenja istog na publiku.

Tekst: Andrea Kovač

Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."