photo: Miles Kane, credit: Filip Bušić
Miles Kane žestokim rock nastupom osvojio Boogaloo
27.02.2026. 14:11
Jučer je zagrebačkim klubom Boogaloo izdominirao velikan britanske rock scene Miles Kane, poznat po raznim projektima s drugim glazbenicima, uključujući The Last Shadow Puppets, kao i solo diskografiji. Čini nam se kao da je Kane kod nas i dalje nekako ispod radara, što je šteta, jer s obzirom na to kakav nam je show priredio, onima koji nisu kupili kartu može zbilja biti žao na nedolasku.
Bez pozdrava ili ičeg sličnog, bez zagrijavanja, Miles se s bendom uz zvuke “Stand By Me” u par brzih koraka dočepao mikrofona i dao gas do daske - Odmah s početka žestoka i glasna “Electric Flower” se prelila u “Rearrange” s debi albuma, očitog miljenika publike koja je složno popratila refren. Izrazi lica u publici odavali su apsolutno sve – i bolje od očekivanog, a tek smo bili na početku.
Po pitanju komunikacije Miles može brojnim drugim frontmenima držati lekcije u tome kako “vladati” publikom, koja je pratila svaki njegov mig. Kroz čitav nastup djeluje ekstremno ležerno i opušteno i pršti nevjerojatnom karizmom, pa su nam pogledi kroz večer bili čvrsto prikovani uz pozornicu.
Jedan od prvih “predaha” servirala nam je atmosferična rock balada “Love Is Cruel”, koja odiše gotovo western štihom. Nakon nje, potpuna promjena u energiji i jedan od starijih hitova, uz “Inhaler”, pozdravljen glasnim pljeskom svih okupljenih. Bend na razini zadatka, Milesa da ni ne spominjemo. Dok pjeva, lice mu je u zadovoljnoj grimasi, a svaki ton je na svom mjestu, dok mu ruke grčevito tresu gitarom, kao da će mu ponestati vremena da izvede sve što je u planu.
Setlista je više manje utabana kroz svaki nastup na turneji, uz nešto starijeg materijala ispremiješanog s posljednjim albumom “Sunlight in the Shadows” s kojeg smo čuli nekolicinu pjesama, uključujući i naslovnu.
Upravo je setlista je najbolji svjedok kvaliteti i širini Milesovog pisanja i skladanja, i njegovom rastu kroz godine jer u jednu ruku nude se žestoki riffovi i intenzivna energija rock zvijezde, a s druge vas ugodno iznenadi poneka nostalgična balada.
U groovy “Blue Skies” uvele su nas gitarske solaže, a ponovno nas je primirila “My Love”, po pitanju koje se slažemo s Milesovim komentarom, uistinu “nice little tune”.
Za sam kraj večeri, rasplesali smo se uz “Don’t Forget Who You Are”, dok se iz publike orilo neizostavno “la la la”, a za sam kraj ostavljena je vjerojatno najpoznatija “Come Closer” u bržoj i žešćoj varijanti od studijske. I to je bilo to, pozornica je bila prazna, a publika je u čudu gledala na sat. Fantastičan gig, ali 70ak minuta činilo se ipak prilično kratko.
Iako je šansa bila mala, publika je bila neumoljiva u prizivanju bisa i dobila ga je – obrada “Lust for Life” poslala nas je kući u odličnom raspoloženju, nakon večeri sirove energije i showmanshipa.
Kao predgrupa su nastupili irski bend Basht, čiji su članovi unatoč u to vrijeme još praznjikavom Boogaloou, dali sve od sebe da podignu atmosferu i zagriju okupljene za glavni nastup. Glasni i žestoki, dali su naslutiti da njihovo vrijeme tek dolazi. 
