photo: QOTSA, credit: Filip Bušić
Marching to the beat of their own drum – povratak Queens of the Stone Age u Zagreb
23.07.2025. 18:54
Na tjedan dana zagrebačka se Šalata pretvorila u kulisu za itekako značajna imena iz svijeta glazbe. Počevši sa Skunk Anansie, pa zatim dva koncerta QOTSA, 22. i 23.7., dok se za sam kraj ovog glazbenog tjedna čekaju metal titani Gojira, koji nam dolaze u nedjelju. Jako dobar tjedan za ljubitelje žešćih riffova.
Kao predgrupa jučerašnjem nastupu na pozornici nas je zabavljala britanska grupa “So Good”. Nešto popa, nešto rapa, nešto rocka, teško ih je svrstati u neku konkretniju kategoriju. Dok je bend u pozadini kuhao u rozim outfitima, u prvom su planu 3 vokalistice koje su svoj posao odradile uvjerljivo. Definitivno ne za svačiji ukus, ali u najmanju ruku zabavno i gledati i slušati.
U minutu točno, sa srednjovjekovnom notom, započeo je glavni nastup večeri, a bend je dočekan gromoglasnim pljeskom, nakon čega su se odmah primili posla i otvorili s “Regular John”. Iako većina bendova najveće hitove ostavlja za krajeve nastupa, kod QOTSA to nije bio slučaj jer se već na drugom mjestu setliste našao upravo onaj hit koji im je donio globalno prepoznavanje - “No One Knows”. Čaše su odmah poletjele, publika je plesala, pjevala i atmosferi od samog starta nije bilo zamjerke. Usred pjesme uslijedio je glasan pljesak, instrumentalno je zvučalo besprijekorno, a publika je zadnju minute pljeskajući održavala tempo, dok je Homme suvereno kraljevao pozornicom okružen gotovo film noir osvjetljenjem.
Setlista nas je lijepo provela opsežnom diskografijom, pa je brzo nakon “No One Knows” slijedila “My God Is The Sun” s prigodnim, narančastim lightom u pozadini. Naravno da je u prvom planu svirka, no definitivno treba pohvaliti lightshow tijekom čitavog koncerta, za koji se, ako se imalo pratilo, vidjelo da je pomno probran kako bi odgovarao energiji i/ili poruci svake pjesme. Upravo negdje oko “My God Is The Sun” Homme je dao do znanja, da za razliku od brojnih drugih izvođača u zadnje vrijeme, on nema neku potrebu pričati o politici, on se samo želi zabaviti i plesati, a publika je to s odobrenjem prihvatila.
Hitovi su se nizali jedan za drugim, od “Emotion Sickness”, “If I Had a Tail” pa do “I Sat by the Ocean”. Odličan zvuk, Homme ufuran, publika raspjevana, a činilo se da se i bend dobro zabavlja, što međusobno mijenjajući strane po pozornici, a što u komunikaciji s publikom koja je dupkom popunila rasprodanu Šalatu. Tražila se i karta više za prvu večer, kao da je nepisano pravilo da je prva večer bolja, no tek ćemo vidjeti što donosi srijeda.
Nažalost, kratko prije samog početka koncerta društvene je mreže preplavila vijest da smo izgubili princa tame i to tek par tjedana nakon velikog oproštajnog koncerta u Engleskoj. Stoga ne čudi da mu je bend sinoć posvetio “Long Slow Goodbye”. Predivna gesta, nepotrebno ukaljana okršajem s random osobom na mobitelu. Ali hajde, Homme nikad nije bio poznat po strpljivom karakteru i odmjerenosti pa taj ispad realno nije nikog iznenadio niti je itko otišao kući ranije.
No nakon posvete Ozzyju, koncert je dobio nešto žešći ton uz Misfit Love” i “Sick Sick Sick” a bilo je i više -manje uspješnih pokušaja crowdsurfanja. Još jedan globalni hit “Make It Wit Chu” podijeljen je na muško- ženske dionice, uz vrijednu poruku s pozornice “Women should always come first”. “Little Sister” i “Go With the Flow” su nas opet rasplesale, no apsolutni vrhunac večeri bila je upravo posljednja na setlisti “Song for the Dead”. Pjesma koja je instrumentalan masterpiece po svim kriterijima, ali s posebnim naglaskom na bubnjeve koji su u svojoj kategoriji. Kraj za poželjet, a publici koja dolazi danas želimo vrhunsku zabavu!
Izvještaj sa drugog dana pročitaj ovdje.
