Koncerti

Suzanne Vega u Lisinskom - Intimna večer uz pjesme šaputajućeg karaktera

photo: Suzanne Vega, credit: Tomislav Jager

Suzanne Vega u Lisinskom - Intimna večer uz pjesme šaputajućeg karaktera

U ponedjeljak 10. srpnja američka folk kantautorica Suzanne Vega održala je svoj treći nastup pred zagrebačkom publikom u prepunoj dvorani Lisinski. Na valovima popularnosti svojih prvih albuma posjetila je Zagreb još daleke 1990. kada je u jesen te godine nastupila u Domu sportova. Svoj drugi nastup održala je u ljeto 2011. na jednoj od najljepših zagrebačkih pozornica na otvorenom – na platou Gradec. Ovog puta Vega nas je posjetila u sklopu turneje koju je nazvala „An intimate evening of songs and stories“, a sinoćnji koncert upravo tako možemo opisati – kao ugodnu večer intimnog druženja uz prekrasnu muziku i zanimljive priče.

Vjerujem kako je publici, koja se uglavnom sastojala od starije ekipe koja je odrastala uz njene bezvremenske hitove s kraja osamdesetih, još samo falila čaša dobrog vina dok su uživali u njenim vokalnim sposobnostima gotovo šaputajućeg karaktera.

EG2A7824

photo: Suzanne Vega, credit: Tomislav Jager

Koju minutu nakon 20h Suzanne Vega je u pratnji svojeg dugogodišnjeg gitarista Gerryja Leonarda izašla na pozornicu i otvorila sa snažnom i emotivnom pjesmom Marlene on the Wall, a nastavila s melankoličnom Small Blue Thing, obje s debitanskog albuma „Suzanne Vega“ iz 1985. Potom je publiku pozdravila na hrvatskom i ispričala kratku priču o nastanku sljedećih pjesama. Rock in this Pocket (Song of David) posvetila je ukrajinskim izbjeglicama, a potom je odsvirala i novu stvar Last Train From Mariupol također inspiriranu ovim sukobom.

EG2A7961 

photo: Suzanne Vega, credit: Tomislav Jager

U intimnoj atmosferi Vega je publiku uz kratke anegdote uspješno vodila od jedne pjesme do druge. Kako nisam naviknut na koncerte sjedećeg karaktera u jednom sam trenutku imao osjećaj da se kantautorica bolje zabavlja nego publika. Pomislio sam kako su joj šeširić i gitara više nego dovoljni za ugodno večer. No to je definitivno bio krivi dojam – od prvih taktova otvaranja pa do drugog bisa, publika je gromoglasnim pljeskom nagradila svaku pjesmu. Setlista od 19 pjesama bila je krojena kao kombinacija starih i novijih stvari, ali se može razaznati da je fokus ipak bio na starijim hitovima. Ne trebam posebno naglašavati kako su pjesme s njenog zasigurno najpoznatijeg albuma „Solitude Standing“ iz 1987. bilo najbolje prihvaćene, pogotovo Luka i Tom's Diner s kojima je i zaključila glavni dio seta. Na bisu nas je počastila s odličnom obradom pjesme Lou Reeda – Walk on the Wild Side i potom zatvorila s Rosemary s njenog best of albuma „Tried and True“.

EG2A7881 

photo: Suzanne Vega, credit: Tomislav Jager

No treba istaknuti sam kraj koncerta koji je bio posebno emotivan. Nakon tri pjesme prvog bisa pljesak je bio toliko glasan da su se Suzanne i Gerry neplanirano vratili na drugi bis (onako spontano i iskreno kako bis i treba izgledati) i otpjevali nešto žešću verziju Blood Makes Noise. Potom su se dostojanstveno naklonili i nakon sat i četrdeset minuta onako ispunjene i zadovoljne prepustili nas ljetu.