The Winery Dogs & Triggerfinger @ Pivo in cvetje, Slovenija | sound-report.com

The Winery Dogs & Triggerfinger @ Pivo in cvetje, Slovenija

19.07.2014. 11:47

Već nekoliko godina nedaleko od Zagreba, pod pokroviteljstvom Pivovarne Laško, grad Laško u susjednoj nam Sloveniji organizira veliku gradsku feštu u kojoj žanrovski različiti glazbenici, razni pivski i roštilj štandovi, slovenska limena glazba s mažoretkinjama i ljudi svih generacija okupiraju ulice grada s ciljem da se svi skupa zabave u ovim ljetnim danima na svježem planinskom zraku.

Iz Zagreba nas je ispratio ogroman pljusak i jedino što nam je bilo u glavi je želja da nikako oblaci iznad Zagreba ne krenu prema sjeveru, ali na svu sreću u Sloveniji nas je dočekalo zvjezdano nebo i ugodna temperatura.

Prije nekoliko godina ovaj festival nam je priuštio pravu poslasticu - besplatni koncert Warrena Haynesa i njegovih Govt Mule. U odnosu na tada, mogu reći da je sada festival još i veći, organizacijski i sadržajno bogatiji što se pogotovo vidi na postavljanju velike pozornice na livadi uz rijeku u blizini kampa koja je rezervirana za glasne rock bendove i svirku do dugo u noć.

Ove godine na prvi dan festivala kao glavnog izvođača organizatori su dovukli novi američki bend, The Winery Dogs, odnosno rock velikane Ritchiea Kotzena, Mikea Portnoya i Billyja Sheehana koji su pred slovenskom publikom odsvirali zadnji koncert svoje europske turneje.

Osim Winery Dogsa, prvog dana zasvirali su Dot, Jackson, Carpe Diem, Kill Kenny, Bajaga i Instruktori te sjajni belgijski trio Triggerfinger koji je svojim prljavim rokenrolom ovim nastupom stekao nove fanove i na ovim prostorima. Na pozornicu su izašli odjeveni u mafijaškom rockabilly stilu 50-ih i sat i pol oduševljavali sve prisutne svojim stoner riffovima i zabavljačkim šarmom frontmana Rubena Blocka i gromovitom ritam sekcijom Maria Goossensa i Paula Van Bruystegema. U publici je najveću reakciju izazvala obrada pjesme “I Follow Rivers” od Lykke Li i solo na bubnjevima s kojim je Mario natjerao sve prisutne na poskakivanje u čemu su mu pomagali Ruben i Paul dodatno stimulirajući publiku i pomičući reflektore u ritmu bubnjeva.

Nakon odličnog nastupa Belgijanaca, znao sam da The Winery Dogs moraju biti opako dobri da bi nadmašili Triggerfinger. Nešto nakon ponoći krenuli su s pjesmom “Elevate” i odmah nagovijestili da se neće štediti ni u kojem pogledu te pokazali da se na pozornici nalazi troje najtalentiranijih pojedinaca u današnjem rocku, vrhunski majstori svojih instrumenata.

Osim što sviraju tehnički bez greške, na sljedećoj pjesmi “Criminal” pokazali su da odlično pjevaju u tri glasa. Živahan i žestok tempo nastavili su održavati s “We are one”, “One More Time”, “Time Machine” sve do nešto sporije i tiše “Damaged” na kojoj je prvi put tijekom večeri do izražaja došao odličan blues/soul vokal Ritchia Kotzena. Na “Six Feet Deeper” nadovezali su Hendrixovu “Hey Joe” i tako iznenadili i počastili publiku koja nikako nije mogla ostati ravnodušna na ono što se događa pred njihovim očima.

Mike Portnoy, najveći zabavljač među bubnjarima ni ovaj put nije zapostavio tu dužnost: neprestano komunicira s publikom, skače na najmanji set bubnjeva na kojem je ikad svirao u karijeri, baca, vrti i izvodi razne trikove s palicama, no ovaj put te stvari mu definitivno nisu išle od ruke. Svaki drugi trik bi mu propao što bi ga vidno iznerviranog natjeralo da još žešće razara u svirci, a nas koji smo ga pratili nasmijavalo i oduševljavalo.

Billy je bas gitaru pojeo, dao si je oduškao i odsvirao mnoštvo tonova što je na momente bilo i naporno za slušati, no on kad krene - ne staje. Njegove taping tehnike najefektnije su došle do izražaja kad ih je odsvirao unisono s Kotzenom koji je pokazao da nije zaboravio “shred” tehnike iako se od takvog stila sviranja distancirao u posljednjih 15-ak godina karijere.

Kotzenov glas je bio besprijekoran što je pred kraj koncerta pokazao na akustičnoj verziji pjesme “Doin what the devil says to do”, emotivnoj “The Dying” te “Regret” koju je odsvirao na električnom klaviru. Pratim ga godinama i nakon svakog njegovog solo nastupa kojem sam svjedočio uvijek sam imao isti osjećaj, a to je da nema ritam sekciju kakvu zaslužuje. S Billyem i Mikeom to je napokon dobio što je dodatna vrijednost ovog benda - Kotzenovom talentu se napokon pružila prilika da surađuje s najboljima, s kojima može još napredovati u svom umjetničkom izražaju.

Iako je glavna karakteristika ove trojice tehnička preciznost sviranja po čemu su nadaleko poznati, njihova glazba se definitivno ne bazira isključivo na tome već tehniku koriste u službi melodičnih pjesama punih emocijama kao i energiji i strasti koje se očituju u improvizaciji i neprestanoj komunikaciji tijekom cijelog nastupa.

Ovu magičnu noć završili su prastarom, furioznom Billyevom “Shy Boy”, a ono što smo na kraju vidjeli sve je iznenadilo. Naime, Mike je za kraj pokazao vrhunac svog talenta za show i bacio publiku u delirij tako da je podignuo stalak s činelom i počeo ga bacati po ostalim elementima bubnja. U trenutku kad smo pomislili da će stati, on je nastavio dok nije do kraja polomio i porazbacao bubnjeve i činele i time dao posla tehničarima da poslije skupljaju mrvice i ostatke beživotnog instrumenta. Rijetka je ovo prilika bila za vidjeti tako nešto.

Velike pohvale ekipi koja je radila na zvuku i ostatku organizacije festivala Pivo in cvetje koja se pokazala kao ugodan domaćin ne samo publici nego i vidno dobro raspoloženim izvođačima. Nadam se da će ovaj festival i ubuduće dovoditi ovako kvalitetne rock bendove, a time sigurno i dalje privlačiti posjetitelje iz Hrvatske.

Tekst: Jakša Stecca

Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."