photo: Midge Ure, credit: Roman Avdagić
Midge Ure po prvi put u Zagrebu
27.10.2024. 17:53
Zagrebačka Tvornica je ove godine imala priliku ugostiti obojicu glavnih organizatora Live Aida iz 1985. godine. Nakon travnja i nastupa Boba Geldofa, ovog je kasno listopadnog četvrtka u Šubićevu aterirao i drugi meštar, Midge Ure. Za sve one koji slučajno ne znaju njegov opus, najbolje je reći kako će nas uskoro iz svih zvučnika bombardirati njegova neuništiva „Do They Know It's Christmas Time?“.
No, većina ipak zna da je Midge bio dio legendarnih Visage i još legendarnijih Ultravox. Sva ta glazba dio je nekih davno svršenih vremena, ali svejedno je redovni posjetitelj naših ušiju. I sam James Ure se na koncertu našalio kako u publici ima nekolicina mlađih koji su premladi da se sjećaju ovih pjesama. I da ima opet nekoliko baš starih koji su prestari da bi se sjećali. Valjda ičega.
U Tvornici je mahom bilo baš tih starijih ljudi koji su došli vidjeti jednog od predstavnika svoje mladosti, ali i uživati u sjajnim pjesmama. I u njihovoj odličnoj izvedbi. Zapravo je blagoslov kako Jim Ure u svojim sedamdesetima još uvijek ima tako dobar glas. Stvarno je odlično zvučao. Mij Ure je stigao uz pratnju tri, valjda studijska, muzičara u postavi bas, bubanj i klavijature, a pozornica je izgledala vrlo skromno, kao da nastupa neki gažerski bend. Dojmu se posebno uklopio basist koji je poprilično ličio na Ivana Glowatzkog iz „Pjevajte nešto ljubavno“. Ali sve je zvučalo taman, usvirano, uigrano, znalački i poletno. I Midge Ure se zbilja trudio.
photo: Midge Ure, credit: Roman Avdagić
Koncert počinje otprilike kako je najavljeno. Bez velikog showa i lighta, svirači lagano dolaze na stage i uzimaju instrumente u ruke. Publika je, izuzev prvih redova, reagirala prilično kazališno. U tome se posebno istaknuo VIP sektor koji se tijekom cijelog koncerta nije pomaknuo iz sjedećeg položaja. A i ostatak publike je izgledao kao da čeka onih 4-5 najvećih Ureovih hitčina. A Midge Ure je bio prilično raspoložen.
Prošao je presjekom svoje karijere kroz Visage, kroz Ultravox i kroz samostalne radove. Prvi jači odziv publike dogodio se na „Fade to Grey“, ali doista dobra atmosfera strefila nas je tek oko „If I Was“. A kada su odsvirani zadnji taktovi „Dancing with Tears in My Eyes“, i kad se g. Ure pokupio sa scene, bilo je jasno da je sve prekratko trajalo. I po dojmu, ali i po stvarno proteklom vremenu. Nakon snažnog pljeska i pozivanja natrag, odsvirao nam je još jednu (ili dvije stvari), i teško je reći da je bilo tko bio nezadovoljan, ali da je bar trajalo još malo duže od cca sat i dvadeset. Dugo se čekao njegov nastup i za vjerovati je da će nam se putevi ponovo ukrstiti. Stvari još uvijek zvuče odlično i Midge Ure je u dobroj izvođačkoj formi. Bilo je fantastično uživo čuti The Voice, The Hymn i Oooh Vienna.
Bilo je super čuti sve to ponovo.
Približna set lista
Call of the Wild
Dear God
I Remember (Death in the Afternoon) - Ultravox
Fade to Grey - Visage
Passing Strangers - Ultravox
No Regrets
New Europeans - Ultravox
Supernatural
All Stood Still - Ultravox
If I Was
Vienna - Ultravox
Love's Great Adventure - Ultravox
Hymn - Ultravox
The Voice - Ultravox
Dancing With Tears in My Eyes - Ultravox
bis
One Small Day - Ultravox
