Koncerti

Nevjerojatno kaotično i rasplesano otvorenje koncertne sezone uz M.O.R.T.

Nevjerojatno kaotično i rasplesano otvorenje koncertne sezone uz M.O.R.T.

Tko je sinoć bio na otvorenju jesenske koncertne sezone u Vintage baru vjerojatno se još uvijek oporavlja od silnog adrenalina.

U nju nas je uveo sinjski M.O.R.T. i nema koga nisu rasplesali u žestokom urnebesu. To se moglo i očekivati od ovog rock-blues-punk benda koji podiže temperaturu na svakoj svirci.

Na predgrupu sam uletila na blef  i, moram priznati, nisam očekivala doom metal bend, no Vukojarac je bio ugodno iznenađenje. Iako na prvu zvuči kao oksimoron, teško je drugačije opisati Kodžino growlanje od milozvučnog, a gitara i bubnjevi pridonijeli su ambijentalnom ugođaju i mogla bih zamisliti da njihova glazba svira, primjerice, na ulazu u limb. Taman da te odnese u neku drugu sferu. Simpatičan detalj bila je fotografija drugog gitarista koji nije mogao prisustvovati, zalijepljena na stalak od mikrofona, tako da je, u ovom ili onom obliku, cijeli bend bio na broju. Članovi M.O.R.T.-a cijelo su vrijeme hengali u publici tako da se ispred bine već za vrijeme predgrupe našao pozamašan broj ljudi.

M.O.R.T. se na pozornicu popeo primijenivši akademsku četvrt i raspalio sa singlom  "I don't believe in you" s novog albuma "Standing Runningman", kojeg je slijedila "Nikotinska kriza" čija je gošća bila i usna harmonika te dodatno raspirila ionako vruću atmosferu. Nakon "Grli me" iz pluća uslijedile su "Standing Running" i "Bastard Child", Johna je razveselilo što je i publika znala tekst pjesama albuma koji je tek nedavno ugledao svjetlo dana, a na "Tangu" su već svi zdušno pjevali. Uslijedio je miks novih "Hold Me Now", "Never" i "We Are Born" i „starih“ "Samo se ti smiji", "Na cesti" i "Buka u glavi", a u međuvremenu se na binu sjatilo par desetaka ljudi te je zaštitar bezuspješno pokušao osloboditi pozornicu no nije bilo spasa, bend i publika postali su jedan duh i bilo ih je nemoguće razdvojiti. Možemo se samo nadati da nije previše traumatiziran jer se isto tako nadamo da će M.O.R.T. ponovo doći u VIB i napraviti show poput ovog. Nastavili su s mješavinom starijih i novih pjesama, a na "Meni se skače" nema tko nije skakao, što na bini, što u publici. Zadnju pjesmu sa Standing Runningmana se moglo očekivati kao zadnju, za lagano „spuštanje“, no nakon "O jeziku" uslijedio je i bis te su zaokružili nastup na skoro dva sata svirke. Nevjerojatno je kako je energija tijekom koncerta samo rasla i kako im nonšalantno polazi od ruke zadržati je uz savršeno usklađeni nered.

Johnova komunikacija s publikom je bila vrlo spontana, više puta je izjavio da smo vrlo ljubazna publika, no tko ne bi bio kada nam pružaju ovakav spektakl. Iako je nekima pomalo neobično što su odlučili pisati na engleskom na zadnjem albumu, promocija je bila uspješna i pjesme su dobro prihvaćene, uostalom, nije do jezika, bitna je poruka koja se šalje ljudima, a koju M.O.R.T. zna kako odaslati – plesom i odličnom energijom. Kako je krenulo, čini se da je ovo bio uvod u jednu fenomenalnu koncertnu sezonu.