Kevlar Bikini na prvoj turneji u Švedskoj
20.12.2014. 18:49
Ukoliko slučajno pratite neki od internet portala, do Vas je mogla doći vijest da Kevlar Bikini slijedi stope iseljeništva i da su otišli na turneju po jednoj od najsjevernijih zemalja u Europi - Švedskoj.
Sve to ne bi bilo moguće da nije bilo velikog truda i rada tima koji čine Good Vibrations s hrvatske strane te Studiefrämjandeta sa švedske strane koji su nam velikodušno omogućili da predstavimo svoju glazbu “sjeverno kol'ko ide”. Krenuli smo poprilično dobro utabanim putem. Putem koji je već popločen utabanim hrvatskim asfaltom koji čine već pomalo "legende hrvatskog metala" – Inciter, te Inside My Casket kao pioniri ove cijele priče radi kojih je sve to i krenulo. Radi njih smo znali kamo idemo, ali nismo baš znali što nas čeka na samom putu. Puni dobre volje, sjeli smo u 02:00 u auto i uputili se na let u Budimpeštu. Ostavili smo auto na parkingu zračne luke i nekoliko neprospavanih sati kasnije, sletjeli u Malmö. To je najveći grad na jugu Švedske (300.000 ljudi), glavni grad njihove “županije” Skåne län, prekriven bicklima, besprijekorno čist i s 95% poznavaoca engleskog jezika. Ostalih 5% čine dijalekti balkanske definicije. Većinom bosansko-srpsko-albanskog podrijetla. Ali naravno sve skupa bez normalne pive u dućanu! U Malmöu smo prvi put imali priliku potražiti Systembolaget, jedini dućan u cijeloj državi gdje se može kupiti normalna piva (5% Alc.) i ostali alkohol s više od 3% Alc. Prosječna cijena jedne pive u limenci je otprilike 1.7 €/500 ml, dok je za usporedbu, u normalnom pubu cijena oko 7€/500 ml pive. Za napomenuti je da se u lokalima u kojima se toči alkohol mora služiti topla kuhana hrana. U suprotnom je točenje alkohola zabranjeno. Idućeg jutra po nas je došao naš domaćin iz Växjöa, Zdravko. Bez njega kao kapetana broda Studiefrämjandeta, ništa od ovog ne bi bilo moguće. Kao iznenađenje, na putu iz Malmöa u Växjö, odveo nas je do spomen ploče Cliffa Burtona koja se nalazi blizu mjesta gdje je tragično preminuo 1986. godine. Nakon kraće pauze za snijeg i slikanje, nastavili smo put u Växjö. Tamo smo imali čast nastupiti u legendarnom Kaféu de luxe. Prepuni dojmova, zaspali smo premoreni. Cijeli idući dan imali smo za upoznati grad i organizaciju koju cijelo vrijeme spominjem - Studiefrämjandet. Najkraće što mogu napisati o tome je da je Studiefrämjandet jedna od najusmjerenijih glazbenih i umjetničkih institucija za mlade od institucija za koje znam. Za simboličnu članarinu pod motom "Maknimo mlade s ceste" možete se prijaviti i svirati, snimati, imati probe, bavit se teatrom ili filmom ili plesnom umjetnosti, a država će vam osigurati SVE što trebate da biste se time bavili. Jedino što vi trebate je dobra volja i malo vremena, a po njihovom pravilniku prostorije za probe mogu se koristiti maksimalno 12 sati tjedno. Moram priznati da to možda čini švedske mlade umjetnike razmaženima, ali uz ovakav vjetar u leđa sve je moguće stvoriti, snimiti, producirati i naučiti. Također, kao što sam spomenuo na početku, zahvaljujući tom udruženju i hrvatsko-švedskoj vezi možda i kod nas jedan takav primjer bude preuzet, da naši klinci i mladi bendovi dobiju potporu koju trebaju. Zanimljiva je činjenica da je rock and roll u Švedskoj dio nacionalne kulturne baštine, kao teatar, i ostali oblici općeprihvaćene scenske umjetnosti. A kao mali dodatak je to da u njihovom državnom parlamentu njihovom postoji Piratska stranka zadužena za jačanje prava osoba na vlastitu privatnost. Možda jednom i mi naučimo nešto od njih. Ali to je posebna priča. Još jedan dan je prošao te uz doručak u 7 sati i rani pokret, u novom Volvu V70, uputili smo se u Värnamo, gdje nas je dočekao Jakob, pjevač benda Friday Night Specials koji je tjedan dana prije svirao u Zagrebu. Sjeo je za volan i manirom najiskusnijeg šofera preuzeo kormilo za dalje. Nakon par sati i par pauza, stizemo u Mullsjö, gdje u predvorju Tattoo Salona “Millan” upoznajemo gospodina Carlssona, gitarističkog virtuoza benda Sparzanza, te nakon diranja zmija i pokoje pive, krećemo dalje prema Lindesbergu. Tek je 14:30 sati, ali mrak je već debelo na putu. U 15:10 je kompletni mrak kao kod nas, recimo, u ovo doba godine oko 19 sati što, moram priznati, djeluje poprilično sputavajuće i depresivno za nas koji nismo navikli na tako nešto. Stižemo u Liondesberg u njihove prostorije Studiefrämjandeta gdje nas dočekuje super ekipa spremna za tonsku. Svirka pred 30-ak ljudi oko 21 sati u tom malom gradiću je, kako su nam rekli, super stvar, a jam session koji je uslijedio poslje fajrunta je detaljno snimljen za privatnu kolekciju. Spavanac i drugo jutro kretanje prema Gävleu, na naš posljednji, treći koncert. Kojih pet sati vožnje rezultiralo je opet dolaskom po mraku na mjesto sviranja i ujedno na najsjeverniju točku Švedske gdje je svirao neki hrvatski bend (koliko ja znam). Moram priznati da mi je bilo čudno nastupati u objektu koji je nekad bio crkva a sada je iznutra to veliki koncertni prostor udruge sličnog tipa kao Studiefrämjandet, također prepun prostorija za stvaranje glazbe. Na prvom katu “crkve” nalazi se koncertna dvorana, dok je u prizemlju kafić a vani ispred ulaznih vrata glavni kolodvor za vlak. Odrađujemo ekspresnu tonsku probu i odlazimo pogledati najveću božićno-švedsku kozu napravljenu od slame - GävleBocken, za koju nam govore cijelo vrijeme da ju svake godine vandali zapale tu negdje oko Božića. Nitko ju nije zapalio dok smo mi bili tamo, a baš smo se nadali da ćemo to uspjeti doživjeti. Prije samog nastupa odradili smo i svojevrsnu radionicu na kojoj sam pokušao ljudima objasniti probleme stvaranja glazbe u Hrvatskoj, te objasniti načine na koje smo mi napravili sve što jesmo do sada u proteklih par godina, te kako je uopće zamišljen rad našeg benda, i usporedbu scene u našim zemljama. Nakon izmjenjenih iskustava penjemo se na stage u sklopu festivala koji se održavao i pred polupunim auditorijem odradili svoj set, te se natjerali spavati već oko 22 sata. Dizanje u 02:00 - vlak u 03:00 - avion u Stockholmu 06:50 - dolazak u Budimpeštu oko 10 te, 4 i pol sata do Zagreba kasnije, naša Švedska avantura bližila se kraju, no n putu kući razveselio nas je iznenadan poziv da se vratimo krajem veljače iduće godine i odsviramo još bolje i još jače. Morat ćemo na tom putu posjetiti stare prijatelje, upoznati nove, i predstaviti hrvatski R'n'R kako najbolje znamo, tako da i mi, ako budemo imali sreće utabamo još čvršće put kojim će novi hrvatski bendovi moći predstaviti sebe na sjeveru Europske nam unije. Tack så mycket! Smörgåsbord!
Tekst: Matija Auker (Kevlar Bikini)
