Specijal

O glazbi i ljudima (5)

O glazbi i ljudima (5)

O glazbi i ljudima

Danas, moji dragi moreplovci, priča mi se o promjenama, priča mi se o napredovanju, priča mi se o stvaranju. Nije tako teško okrenuti se oko sebe svake godine i vidjeti evoluciju u trenutku. Svaka misao generirana u vašim sivim stanicama jest izvor promjene i, zaista, svaka manifestacija fizičke prirode svoj izvor uvijek i bez iznimke nalazi u misli. O čemu vi razmišljate ovih dana i, ono najbitnije, jeste li svjesni svojh misli?

Misli su stvaranje u nastajanju, misao je ideja, ideja je ono što gura naprijed. Ili, barem bi trebala. Ono što sam naučio u zadnjih nekoliko mjeseci jest da je pozitivna transformacija života zaista moguća ukoliko uspijemo uskladiti tok vlastitih misli s cestom kojom bismo htjeli ići. Cesta je duga, ponekad opasna, ponekad zabavna, ali cesta je ona koju ne samo da smo odabrali, nego je cesta ona koju smo vlastitom mišlju oblikovali i manifestirali. Zato, prije svega, budite jako oprezni sa svojim mislima, jer će one na kraju diktirati kvalitetu vode koju pijete na svome putu, mekoću trave pod vašim stopalima, vaše suputnike, vaše postaje i, na kraju, vaš cilj. Možda niste toga niti svjesni, ali okrenite se oko sebe, osluhnite svoju okolinu i samo na trenutak razmislite o mogućnosti da sve što je oko vas ste vi u svoj život prizvali. Imate odlične partnere? Vi ste ih svojim pozitivnim pogledom i optimizmom koji ste u okolinu odaslali i prizvali! Imate nevjerojatne probleme s partnerima? Žao mi je, ali krivnja nije na osobi koja liježe kraj vas, krivnja je na vama. Sve što ste danas okusili, pomirisali, svatko koga ste danas zagrlili (a nadam se da ih je bilo podosta, ništa ne liječi kao iskren osmjeh i iskren zagrljaj) je po mojim vjerovanjima manifestacija i plod vaših misli i energije koju šaljete van. Pa, kakav okus imaju vaše misli? Kakav miris? Ako vam se čini da vam okolina ne pruža sve ono što je potrebno za život u sreći i obilju, ne lupajte vratima, ne razbijajte prozore, nemojte jebat mater Japancima, vratite se vlastitim mislima.

Moja je teorija da što čovjek zamisli svemir zaista i manifestira. Ne pričam o varijantama “O Bože daj mi milijun kuna i svi moji problemi će biti riješeni!” Opet, žao mi je, ali neće. Novac nikada nije nije riješio ničiju tugu, novac nije nikome donio onu iskrenu sreću i novac nikada, ali nikada nije mjera za uspjeh, sreću i uravnoteženo postojanje. Novac je alat i ovdje je da služi tebi i meni, ne obrnuto. Dakle, danas, kako ste već shvatili, pričat ćemo malo o novcu, glazbi i ljudima. Što je novac trebao napraviti za glazbu i ljude, a što je realitet kojem smo sada svjedoci? Novac je probudio u čovjeku pohlepu, novac je izvor frustracije, boli, razdora, ubojstava, zločina, novac je postao suputnik patnje, bijesa i očaja. I ono što je najzanimljivije, uvijek ga nedostaje. Bez obzira na to živjeli mi u favelama ili vilama, novca, čini se, nikada dosta. Danas, ako mi dopuštate, htio bih vas uputiti u neka vjerovanja koja imam vezana uz novac.

Novac nije stvaran, novac ne vrijedi niti papira na kojemu je tiskan, i novac je fabrikacija ljudskog uma koja nije krivo postavljena, ali je zaista krivo iskorištena. Korisnost ovog alata leži u tome da nam zaista omogućuje da u kupovinu ne moramo nositi dobra koja imamo u suvišku kako bismo ih zamijenili za dobra koja su nam potrebna. Ideja je dobra, ali gdje je sve pošlo po krivu? Novac je prerastao svoju prvotnu ulogu alata koji je čovjeku trebao olakšati egzistenciju i samim time i osloboditi vrijeme kako bi se čovjek mogao posvetiti svom iskrenom pozivu, koji god on to bio. Novac je drvo, novac je čekić i čavao, novac je plug i novac je brod i mreža, novac je alat. Kako je moguće da je toliko ljudi našlo svoje životne pozive u ničemu drugome nego akumulaciji alata? Koliko ti zaista treba komada čekića i koliko čavala? Koliko vrijedi čekić u vitrini, a koliko u tvojim rukama? Koliko vrijedi novac koji stoji, koliko onaj koji cirkulira?

Pitanje novca je pitanje stava, i ono što sam odnedavno shvatio, zaista tog alata nije potrebno onoliko koliko mislimo da nam je potrebno. Ali to je upravo cijeli problem, znamo li zaista koliko nam treba? Iz svoje pozicije, ne znam koliko ste upoznati sa cijelim The Secret principom i na koji način on funkcionira. Ukratko, Proctor i cijela vojska filozofa, životnih trenera i savjetnika promovira ideju da misli koje nas prate kroz cijele dane, mjesece i godine su one koje će zapravo omogućiti da one stvari koje zaista želimo i trebamo na ovaj ili onaj način će našom idejom ili čistom “slučajnošću” doći u naš život. Zanimljiva teorija, ali ne govori previše o iskrenoj potrebi, umjerenosti, želji i motivaciji koja se iza te želje krije. Ukoliko bi se smio na trenutak vratiti na varijanu “Bože dragi daj mi milijun kuna i svi moji problemi će biti riješeni!” Dakle, osoba koja ne poznaje dovoljno sebe i svoj iskreni poziv, osoba koja ne razumije da novac nije ovdje da bi kupio išta što nadilazi ovu prolaznu formu života, može desetak godina svaki dan meditirati, moliti, preklinjati, željeti i kuditi, ali milijun neće doći. Kome hoće? Tebi, upravo tebi, ako ti to zaista želiš i ako su ti motivi za taj novac čisti i ipak nešto uzvišeniji od prizemnih potreba, često i nevolja, na koje čovjek novac koristi. Dakle, postoji nekoliko pitanja koja sami sebi moramo postaviti prije nego krenemo sa cijelim procesom manifestacije naših najluđih želja i snova u dohvaćanju kojih nam novac može pomoći. Prvo, jesi li pomiren sa sobom i svojim životnim putem? Jesi li iskren i prijateljski nastrojen prema sebi, a zatim i prema svima u vlastitoj okolini? Na kojem projektu trenutno radiš i koliko ti zapravo treba novca da bi taj projekt započeo, uživao u njemu i na kraju ga završio, ostavljajući iza sebe nešto što će možda nadići prolazne forme fizičkog postojanja i ukorjeniti se negdje među trajnim vrijednosti koje jesu i uvijek će odolijevati zubu vremena. Tko si? Što si? Što želiš, a što samo misliš da želiš?

Čini mi se ovih dana da ljudi zaboravljaju na odvojenost životnog i monetarnog. Novac se mora izvući iz čovjekova duha jer ga je zatrovao i iako sam osobnog stava da u normalnom sustavu nema potrebe za novcem, isto tako sam svjestan da u normalnom sustavu nismo, ali možemo krenuti prema njemu. Dakle, vrijednost tebe i mene toliko nadilazi bilo kakav novčani sustav vrijednosti da je zaista smiješno gledat ljude gdje kleče pred simbolima dolara, funte, kune. Novac je tvoj rob, a ne ti njegov, novac je ovdje da služi tebi, a ne ti njemu. Novac te neće učinit ništa sretnijim nego si sada, možda malo manje zabrinutim, ali tko ne zna riješiti probleme straha bez pomoći novca, po meni bi se trebao malo udaljiti i pogledati širu sliku. Mona Lisa je vječna, Oda radosti također, a dolar? Pa i nije baš. Bitne stvari su uvijek bitne, ali uporno ih zanemarujemo u vječnom lovu na sličice Bana Jelačića, Stjepana Radića i kralja Tomislava.

Novac je bitan, ali novac nikada, nikada u široj slici nije presudan. Pa što onda jest? Ti, i ja, i svi ostali ljudi koji zapravo moraju shvatiti da mi svi jesmo novac, mi smo pokretačka snaga koja mu daje vrijednost i koja mu daje snagu. Mi smo bitni, i mi smo vrijedni, svatko jednako, ali nikako se ta naša vrijednost ne može procijeniti niti u zlatu, srebru, dragom kamenju, a pogotovo ne u šarenom papiru. Trenutak oslobođenja je shvaćanje da smo vredniji od novca, jer u tom trenutku nestaje strah. Novac je kao veza, ukoliko žudimo previše za njim, ukoliko ga stalno budemo htjeli u svojoj prisutnosti, vezanog i ograničenog u kretanju, u tom trenutku on bježi od nas. Divlju kunu u prirodi nikada nećeš uhvatiti, bježi ona od bijesnih ljudi koji joj kožu hoće oderati. Ali ukoliko malo promijenimo svoje viđenje prema potrebi za tom istom kunom, ukoliko svoje emocionalno stanje prebacimo iz htijenja i potrebe u zahvalnost i pozitivne osjećaje, možda se iznenadite koliko brzo će ta ista kuna sama prići nama i olakšati nam dane svojom prisutnošću.

Mirne vam vode dragi moreplovci i osvjetlile vam zvijezde put koji ste odabrali...

LB

sound-report.com
sound report

Glazbeni magazin o domaćoj nezavisnoj sceni