Madball i repriza u Vintage Industrialu
Da vrijeme brzo leti, to nije ništa novo. Svatko ima svoje razloge za stvaranje takvog dojma. Netko ne može vjerovati da mu dijete već ima pet godina, netko da mu je dvadeseta godišnjica mature, a netko se pak čudom čudi da se navršilo već toliko vremena otkad je onomad usmrtio troje ljudi u prometnoj nesreći. Kako su mojoj malenkosti koncerti i djeca i matura i prometne nesreće odjednom, možete samo zamisliti kako sam se frapirao kad sam osvijestio da je od zadnjeg Madballa u Vintageu prošlo već dvije godine. Pamtim to kao da je bilo danas, kakvu su makljažu tad priredili ti njujoški hardkoraši, uz svesrdnu pomoć razularenih lokalnih snaga u publici. Vintage je bio prekrcan stotinama gigantskih (u velikoj većini slučajeva muških, dakako) tjelesa koja su podivljala do te mjere da Zagreb sasvim sigurno u međuvremenu nije vidio ništa slično. Na momente sam se osjećao kao da mi je život ugrožen, svega mi. Moshanje i crowdsrufanje je bilo toliko intenzivno da me na kraju koncerta čudilo što ne vidim nikakve iznutrice po podu. Ponajviše iz tog razloga sam se, priznajem bez ustručavanja, odlučio pohoditi reprizu tog giga. Koja se održala jučer, i moći ćete saznati nešto sitno o njoj nastavite li s čitanjem.
17.11.2016. prije 8 godina
