A Perfect Circle ili Može li album biti više od sume svojih dijelova?
04.07.2018. 17:18
Keenan i Howerdel, u suštini A Perfect Circle, riješili su razmirice i nastavili s radom. Trebalo im je samo skoro cijelo desetljeće da bi to postigli. Nakon solidnog, ali vrlo neujednačenog „eMOTiVe“ dobili smo uradak koji je nastavio istim smjerom. Razlika je u tome što je ovaj put riječ o originalnom materijalu. I (uglavnom) ne razočarava.
„Eat the Elephant“ se dodatno udaljio od prva dva albuma i produbio koketiranje s alt rockom te progresivom. Možda će nekima isto biti preblago, ali u konačnici naznačuje logički nastavak njihovog zvuka. Nakon nevjerojatno duge pauze, bilo bi besmisleno zvučati kao da se nisu maknuli s mrtve točke.
No dobro, barem imamo materijal da nas zaokupi na sat vremena. Uz „The Doomed“ čiji dramatični pristup odaje koketiranje s prošlošću, tu je i „So Long, and Thanks for All the Fish“ koja odiše znatno lakšim, čak i pozitivnijim tonom, unatoč ciničnim stihovima. „Disillusioned“ nudi dobru dozu melankolije, dok stvari poput „By and Down the River“ vuku korijene iz Toolovog zvuka. Na par mjesta se uvukla i elektronika pa tako „Hourglass“ poprima hladan zvuk, zvučeći kao klupski Primus – eto li oksimorona! A za nešto potpuno drukčije, album završava s mračnim ritmom „Get the Lead Out“ koji bi iznenadio svakog malo starijeg fana željnog stare slave.
Ima li čega iznenađujućeg? Pa i ne baš. Kao i u većine supergrupa, materijal je kvalitetan i profesionalno odrađen, ali istovremeno igra na sigurno – kao da najbolji materijal uvijek čuvaju za vlastite bendove. Izuzevši „Get the Lead out“, nema tu ni nekog rizika ni pomicanja granica, no nema ničeg što bi bilo nepoželjno. Samo treba vremena da se sve to upije. Raznolikost pjesama na trenutke može zbuniti, ali daleko od toga da su zaboravne i na brzaka sastavljene.
Jedini ozbiljan prigovor uputio bih produkciji. Naime, dok većina pjesama više-manje zvuči u redu, par njih pati od vrlo očitog digitalnog rezanja signala tj. clippinga. Akustični dijelovi „Eat the Elephant“ i uvod „The Doomed“ tako zvuče nevjerojatno šuplje i prigušeno. Ne znam koja im je bila nakana, ali da su pjesme trebale zvučati kao da su snimljene u kanti za smeće? Sumnjam. Nekima to neće smetati, ali zna izbaciti iz takta, koliko god materijal bio dobar.
Možda će nekim obožavateljima trebati vremena da se naviknu na blaži i pristupačniji zvuk. Htjeli, ne htjeli, u tom smjeru bend očito ide. Pozitivno je što se promjenom zvuka nisu prodali. Dakle, odahnite alternativci svijeta jer nisu postali komercijalizirani izdajice podzemlja. Samo su naučili da promjena nije loša. Još samo da se Keenan primi posla i oko Toola, mogli bismo odahnuti. Možda dogodine. Ako smo tolike sreće.
Popis pjesama:
Eat the Elephant
Disillusioned*
The Contrarian
The Doomed*
So Long, and Thanks for All the Fish*
TalkTalk
By and Down the River
Delicious
DLB
Hourglass
Feathers
Get the Lead Out*
