Iron Maiden - "The Book of Souls"
14.09.2015. 16:13
U rujnu 2014. godine Maideni odlaze u Pariz u Guillaume Tell Studios. To mjesto im nije strano jer su već, za vrijeme snimanja "Brave New World" projekta, ondje bili gosti. Ovaj put, odlučili su se vratili s idejama koje su, u suradnji s producentom Kevinom Shirleyjem, postupno pretvarali u pjesme. Jako dugačke pjesme. Snimanje je završilo u prosincu, a konačan proizvod prezentiran je 4. rujna ove godine. Ime mu je "The Book of Souls".
Smiono preuzimanje odgovornosti recenziranja albuma legendarnog benda kao što je Iron Maiden izaziva različite osobne reakcije. Prva je pozitivna; donosi ponos i veselje što se baš tebi pružila takva prilika. Druga je negativna. Točnije, pobuđuje sumnju i pitanje: "Što ako bude loš?" Kako napisati nešto loše o nekome čiji spomen nosi brojne uspomene, o nekome čije note nostalgično odvode u one ponosne teenagerske dane? Nažalost, to je rizik koji recenzent mora preuzeti, a najbolji savjet koji može slijediti jest: "Prepusti se opciji broj 1." Na svu sreću, novo ostvarenje legendarnih Engleza nema dodirnih točaka s opcijom broj 2.
Preslušavajući prvi put album, ubrzo mi je postalo jasno – tekst recenzije neće pratiti shemu "pjesma po pjesma". Ne zato što je autor ovih redaka lijen secirati svaku skladbu posebno, već zato što album sam po sebi to traži. Naime, na ovom duplom CD-u ne nalazi se niti jedna pjesma koja će dobiti etiketu novog "Fear of the Dark" ili, recimo, "Hallowed Be Thy Name". Bit ću precizniji, na ovom se albumu ne nalazi niti jedna pjesma koja će postati klasik. No to je nešto što više ne treba ni očekivati. Vremena stvaranja klasika u rock glazbi pripadaju prošlosti. Unatoč svoj genijalnosti prethodnih "A Matter of Life and Death" pa čak i "The Final Frontier", koji donose velik broj odličnih i savršenih ostvarenja, niti jedna pjesma nema status klasika. Razlog? Produktivnost, htijenje i inspiracija ovog benda? Nikako. Percepcija publike? Točnije. Naime, slušatelji su ti koji određuju hoće li nešto postati klasik ili ne, a slušatelji rock glazbe su tu ulogu prestali igrati. Ovom tvrdnjom ne mislim ništa loše, dapače, to je prirodni slijed događaja u glazbi jer klasici se stvaraju u samim začecima i prvotnim godinama nekog pokreta. Sve poslije su iznimke koje potvrđuju pravilo. Ipak, Iron Maiden je bend koji voli kršiti pravila te su upornim radom neumorno izbacivali klasike i dugo vremena nakon svojih začetaka.
Kako ovo ne bi postao tekst o općoj filozofiji rock albuma, okrećem temu na "The Book of Souls".
Kad bi me netko upitao koju bih riječ iskoristio za opis ovog albuma rekao bih složenost. Potvrdu te odlike dovoljno je potražiti u ukupnom trajanju koje se proteže na čak 92 minute i 11 sekundi. Jedanaest pjesama... Nadalje, složenost se očituje i u miješanju svih aspekata po kojima su Maideni poznati te uvođenju određenih inovacija. Dakle, s jedne strane stoje pjevne melodije, upečatljivi refreni, skupno "OOO" pjevanje, prepoznatljivi galopi, brojna gitarska sola te završeci pjesama na isti način kao i počeci...s druge pak strane stoje klavirske tipke, koketiranje s progresijom, prvi dupli album te detronizacija "The Rime of the Ancient Mariner" kao najdulje skladbe koju su ikad izdali...
Što se samih pjesama tiče, ocjenu više, bez sumnje, daje "Empire of the Clouds". Balada žustrog instumental dijela koja vas, zvuči nevjerojatno, 18:05 minuta drži prikovane za stolac, očima uperenim u lyricse kojima Bruce Dickinson, poput vještog pripovjedača, priča priču o padu cepelina R101. Priznajem, spomenuti instrumentalni dijelovi znaju odvesti u određena "lutanja" i pad koncentracije, no to ni malo ne umanjuje snagu ove pjesme. Također bih izdvojio "Tears of a Clown" koja je posvećena glumcu Robinu Williamsu, "Shadows of the Valley" čiji početak podsjeća na nezaboravnu "Wasted Years", a u igri riječi spominje se i "Sea of Madness" te uvodnu "If Eternity Should Fail".
Iako je ovo najdulje studijsko ostvarenje poznatih Britanaca, nije potrebno trošiti puno riječi kako bi se opisao cjelokupni dojam albuma; inovativan, zanimljiv i na razini. Svi članovi su svoje uloge odigrali savršeno i po ko zna koji put dokazali zavidnu profesionalnost. Na umu svakako treba imati to da nekome tko je predstavnik metal scene od 1975. godine sigurno nije u interesu, na 16. studijskom albumu, ponavljati iste rifove, ritmove, melodije i sheme iz godine u godinu. Promjene su prirodne. Na publici je hoće li ih prihvatiti ili ne. A znajući što Iron Maiden predstavlja u svijesti svojih fanova, uvjeren sam kako im oni nikada neće otkazati suradnju. Pa makar izdali najgori album u svojoj karijeri. "The Book of Souls to nije".
Popis pjesama:
CD1
01. If Eternity Should Fail *
02. Speed of Light
03. The Great Unknown
04. The Red and the Black*
05. When the River Runs Deep
06. The Book of Souls
CD2
01. Death or Glory
02. Shadows of the Valley
03. Tears of the Clown*
04. The Man of Sorrows
05. Empire of the Clouds*
Top pjesme*
Nagradna igra Iron Maiden - Dijelimo albume!
