Albumi

Priest ponovno iz pepela

Priest ponovno iz pepela

Iako bi se moglo reći da svaki veliki metal bend – a kad smo kog toga i bilo koji drugi – ima svoju sramotnu fazu iz koje se uspješno uspije izvući, Judas Priest je jedan od rijetkih koji je to uspio izvesti dvaput. Slijedeći zamjetno poboljšanje u vidu „Redeemer of Souls“ nakon zaboravnog "Nostradamusa", Priest se ponovno vratio u formu na tragu „Painkillera“ i ponovno dokazao da vatra i dalje kola žilama ovih bogova metala.

Asocijacija na prijašnje analgetike nije samo površna budući da su pomalo reciklirali i uspješnu formulu koja ih je dignula iz mrtvih nakon sramotno lošeg perioda obilježenog „Turbom“ i „Ram it Down“. „Firepower“ započinje praktički identično, tj. vatreno s istoimenom pjesmom koja itekako nabrije slušatelja na ono sto slijedi. „Lightning Strike“ i „Evil Never Dies“ prate nešto sporijim tempom na tragu „Leather Rebel“, dok „Never the Heroes“ daje malo predaha uz rifove stare škole koju su Halford i ekipa djelomice i sagradili.
 
Zvuk albuma je vrlo dobar. Produkcija idealno kombinira njihove najjače prednosti - energični vokal, užarene gitare i jureće bubnjeve. Uz tek pokoji dramatični element poput zborske pratnje za dodatnu ispunu prostora, ne doimaju se ni staro ni prekičasto te ponovno postižu onu zlatnu sredinu koja dokazuje da manje može itekako biti više, a jedna babica moćnija od njih sto.
 
Ima li kakve inovacije? Baš i ne. Repertoar prati standardna pravila rocka, hard rocka i metala koja se nimalo nisu promijenila zadnjih 50 godina. Red brzog, red sporog, red žestokog, red malo „blažeg“, uz tek pokoji intermeco da se ne bismo predozirali adrenalinom prije samog kraja albuma. „Flame Thrower“ je jedna od iznimaka, uspješan povratak na početak 80-ih kad je žario i palio „British Steel“, dok „Spectre“ nabacuje malo dobre stare zloslutnosti uz odličan tempo prije melodičnog refrena. Nekima to možda neće biti dosta. Sigurno će biti gunđanja da je trebalo biti više svega, ali bitno je znati gdje stati s eksperimentima i ne podlegnuti trendovima pretjeranog entuzijazma koji zna pokopati i najbolje.
 
Za sve one koji ih prate ranije od 90-ih, ovo će doći kao prikladan povratak korijenima pod stare dane. Kad imate skoro 50 godina staža u redu je malo se odmoriti, odahnuti i prisjetiti se svih dobrih trenutaka karijere. Zatim odlučno ustati i nastaviti dalje. Treba znati uživati u životu, a ne žaliti za minulim trenutcima. Stoga pustite album,  zavalite se u kožno sjedište, upalite pilu i uz pratnju omiljenih fetišista kože odjedrite u zalazak. Prekršiti pokoji zakon po putu nije nužno.
 
 
Popis pjesama:
1. Firepower*
2. Lightning Strike*
3. Evil Never Dies
4. Never the Heroes
5. Necromancer
6. Children of the Sun
7. Guardians
8. Rising from Ruins*
9. Flame Thrower
10. Spectre*
11. Traitors Gate
12. No Surrender
13. Lone Wolf
14. Sea of Red
Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."