Albumi

Lisa Batiashvili -  glazbeno putovanje svjetskim metropolama kao savršen eskapizam

Lisa Batiashvili - glazbeno putovanje svjetskim metropolama kao savršen eskapizam

Spoj tradicionalnog i modernog ono je što klasičnu glazbu 21. stoljeća čini neodoljivo zanimljivom. Ako na to dodate čežnju za dalekim putovanjima, koja se u posljednjih nekoliko mjeseci čine kao gotovo nemoguća misija, onda utjehu duši možete pronaći u novom albumu violinistice Lise Batiashvili “City Lights”.

Umjesto da jednostavno i predvidljivo odabere nekoliko maestralnih, svima već dobro poznatih, skladbi za violinu, ona je odlučila krenuti težim putem te album tematski oblikovati kao svojevrsnu autobiografsku cjelinu čije fragmente čini ugođaj gradova za koje je vezana.

Glavna inspiracija bio je Charlie Chaplin, a njemu posvećena suita otvara album. Autorica kaže kako je to simbol njenog odrastanja, stoga teme iz poznatih filmova isprepletene u jedno veoma zanimljivo i dinamično djelo djeluju čarobno i nostalgično, blisko i toplo. Tematski nisu posvećene niti jednome gradu, služe kao svojevrsno polazište i uporište, gdje god se nalazili, kao da u njima uvijek možete pronaći toplinu doma i prisjetiti se najiskrenijih zvukova djetinjstva. 

 

 

Slijedi odlazak u München, kojem je posvećeno djelo Johanna Sebastiana Bacha “Ich ruf zu dir, BWV 639” koji u sebi nosi njemačku hladnoću, preciznost, težnju za savršenstvom i čistoćom zvuka kojeg je tijekom školovanja u istom gradu definitivno usavršila. Odmjerenost i profinjenost u kompleksnosti, težak i pomalo trom tempo ulijevaju dozu strahopoštovanja. Lisa je pristupila ovome djelu veoma profesionalno, gotovo fanatično slijedeći svaku skladateljevu zamisao koju je izvela izuzetno ponizno, stvorivši gotovo savršenstvo zvuka uz neopisivu emotivnu težinu koju djelo nosi.

Bachovu hladnoću ugrijala je romantika, i to ona pariška, koja slušatelja vodi u zaljubljenu šetnju Parizom čije prizore gleda kroz roze naočale sreće i veselja, s leptirićima u trbuhu. Valcer koji bezbrižno plešeš s osobom koju istinski voliš, osjećaji ljubavi koja bi mogla potrajati. Zvuk ulice odrazio se i u interpretaciji, opuštenost koja varira od izuzetne elegancije i profinjenosti i sirovih zvukova koji se pretvara u jazzerski karakter Berlina. Atmosferična solo dionica trube i lagani pizzicato u daljini izvrsno se nadopunjuju, stvarajući svojevrsnu neizvjesnost i mističnost koja kasnije eskalira u pravu dinamičnu jazz poslasticu. Zvuk tradicije i prirode izvrsno se osjeti u posveti Helsinkiju “Evening song” u kojoj do posebnog izražaja dolazi njena virtuoznost jer ovdje je violina “najusamljenija” te samostalno vodi priču koja je potpuna suprotnost uzbudljivom, furioznom galopu kroz Beč u kojem čvrstoću nosi fantastičan Simfonijski orkestar berlinskog radija, puno žešći od nježnog ugođaja Bečke filharmonije koja ovakva djela izvodi na tradicionalnom novogodišnjem koncertu. Strast Italije, poznate “Cinema Paradiso” Ennia Morriconea, u žicama violončela Maximiliana Hornunga ima veliku dubinu kao i mediteranska gitara našeg Miloša Karadaglića koja dočarava zvuk Buenos Airesa u senzualnom djelu Astora Piazolle. Crnogorska nježnost (?!) i prepoznatljiva mekoća zvuka Miloševe gitare još jedna su potvrda koliko je Lisa napravila ispravan odabir, što se suradnika i gostiju na albumu tiče. Ništa nije prepustila slučaju, svaku je notu dotjerala do apsolutnog savršenstva, zajedno s timom koji čine neki od najboljih svjetskih glazbenika. 

 

 

Još jednim je klasičnim djelom predstavila New York, drugim stavkom Dvorakove Simfonije br. 9 u e-molu “Iz novoga svijeta”. Kao i kod Bacha, pristupila je odmjereno i korektno, usredotočivši se na stvaranje osjećaja nade i novog početka, više nego na svjetla, gužvu i blještavilo velegrada. No, zato je čaroliju Londona upotpunila stihovima pjesme “No Better Magic” u kojoj njena violina nadopunjuje senzualni vokal Katie Melue. Nakon kraljevske elegancije - balkansko divljaštvo. “The Lark” posvećen je Bukureštu te je jedan od najvatrenijih trenutaka albuma, uvertira u spektakularni završetak koji je posvetila rodnom Tbilsiju - prepuno emocija, dramatično i osebujno, označava povratak kući, s dugog svjetskog glazbenog putovanja.

Ako ste se ikada željeli upoznati s klasičnom glazbom, a još uvijek se niste usudili - ovo je pravi odabir za vas. Kvaliteta na najvišoj mogućoj razini, dinamika djela koja ne umara niti u jednom trenutku, već naprotiv, drži vas čvrsto zavezana za sjedalo vašeg imaginarnog aviona u kojem letite iz destinacije u destinaciju i proživljavate najbolje osjećaje koje ona nudi. Probudit će vam nostalgiju za tim istim čarobnim mjestima, ili pobuditi želju da u njih bezbrižno otputujete. Jednog dana, kada će to ponovno biti moguće.