Pearl Jamov „Gigaton“ dokazuje suprotno!
30.03.2020. 09:39
Američki bend Pearl Jam je 27.3.2020. izbacio novi, po redu 11. studijski album (čak 28. ukupno!) naziva ''Gigaton'', a gigaton (hrv. gigatona) je mjerna jedinica kojom se između ostalog opisuje koliko se leda topi na ledenjacima.
Sam naziv otprilike opisuje srž albuma i u ovo ludo vrijeme kada se čovječanstvo bori s raznoraznim sranjima, od kojih je COVID-19 samo kap koja preljeva čašu, album je objavljen u pravi čas, baš kada se svi možemo poistovjetit s nekim pjesmama. Ajde, kad je sve već u banani, nek su barem Jamovci pogodili dobar datum izdavanja albuma.
Inače, ovo im je prvi album nakon sedam godina pauze. U toliko vremena se dogodilo puno stvari koje su im poslužile kao inspiracija u pisanju tekstova. A u skladu s napretkom tehnologije, i sami su se odlučili na malo eksperimentiranja s instrumentalima, ali ne prečesto i u granicama. Kreativni proces stvaranja ovog albuma počeo je još 2017. godine, tako da su imali vremena za ispeglati sve do savršenstva. Za produkciju je bio zadužen Josh Evans, koji već dugi niz godina surađuje s Pearl Jamom. Odradio je odličan posao, uzevši u obzir koliko je album raznolik što se tiče samih instrumentala.
Na njemu se nalaze snažne, energične, ali besprijekorno upakirane, prave rock stvari, kao što su ''Who ever said'', ''Superblood Wolfmoon'', ''Quick Escape'', ''Never Destination'' i ''Take the Long Way''. U navedenim pjesmama se čuje stari zvuk Pearl Jama, ali u nešto sofisticiranijoj varijanti. Iskreno, prije preslušavanja nisam znao što me čeka, kako su se Jamovci razvili nakon tako duge autorske stanke, ali s navedenim pjesmama sam bio jako zadovoljan. Stari grandžeri su pokazali da imaju još ''to nešto'' u sebi, energiju i žestinu! S druge strane, na albumu se nalaze i pjesme novijeg prizvuka, recimo ''Dance of the Clairvoyants'' i ''Alright'', na kojima su pokazali što znači spojiti ''old school'' instrumente s modernijim elementima u jednu lijepu, kvalitetnu cjelinu. Pored navedenih, na njemu je i nekoliko pjesama laganije dinamike i tempa, koje su netipične za Pearl Jama, ali upravo zato ih je bilo zanimljivo preslušavati.
Što se tiče tekstova, s obzirom da nisam izvoran govornik engleskog jezika i složenost te slojevitost Vedderovog načina pisanja, nisam uspio razabrati sve, ali od onog shvaćenog, mogu reći da je Eddie Vedder jako pametan lik, svjestan situacije oko sebe i situacije u svijetu. Fascinantno mi je i pohvalno, što su članovi benda unatoč ispunjenoj karijeri i bogatstvu kojeg zaradili godinama djelovanja na svjetskoj rock sceni, ostali svjesni i kritički nastrojeni prema vrijednostima društva. Također, progovaraju o prirodi i kako sve odlazi u tri krasne, što je danas evidentno. Taknuli su se i američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovog političkog djelovanja u, naravno, negativnom kontekstu. Tu ću stati, a vi sami dovršite analizu tekstova.
Sveukupno gledajući, Gigaton je jako kvalitetan album, u svakom segmentu. Svaki od članova benda je svoj dio posla odradio vrhunski, osjeti se da su jako zreli instrumentalno, ali niti blizu truljenja. Ista stvar je s tekstovima. Istina, na prvu mi se album nije previše sviđao, ali nakon trećeg preslušavanja mi je slika postala jasnija. Postoji stigma i sam teško priznajem da bend može raditi ovako dobru glazbu nakon 30 godina karijere, ali jako mi je drago što su mi Pearl Jam dokazali suprotno i omekšali moj mladenački i gotovo krajnji pristup glazbi. Svima preporučam da ovim starim, ali budnim grandžerima, a i više od toga, date šansu i poslušate Gigaton!
Za sve obične smrtnike album se nalazi na YouTubeu.
I fakat, ostanite doma!
Popis pjesama:
1. Who Ever Said
2. Superblood Wolfmoon
3. Dance of the Clairvoyants
4. Quick Escape
5. Alright
6. Seven O’Clock
7. Never Destination
8. Take The Long Way
9. Buckle Up
10. Come Then Goes
11. Retrograde
12. River Cross
