Intervju s oragnizatorima Ferragosto Jama
05.06.2015. 10:30
U životu postoje nevjerojatne priče malih ljudi koji su svojim radom postigli velike rezultate. I ne, to nije mit. Dokaz tome su Marko Nemec i Ivan Šišuljak koji su običnu ideju o druženju pretvorili u jedan od najvećih ljetnih događaja u Slavoniji. Taj dvojac je do danas surađivao s mnoštvom poznatih glazbenika i izvođača poput Hladnog Piva, Pips Chips & Videoclipsa, Jinxa, Rambo Amadeusa, Kultur Shocka, Six Packa, Bad Copyja, Đubriva... Neka od poznatijih imena koja će ove godine zasvirati na njihovom događanju jesu: Let 3, Psihomodo Pop, Brkovi, Pasi, Krankšvester, cijeli House of Pablo kolektiv, High 5, Sara Renar...
Ako nekome do sada nije jasno o čemu je riječ, sljedeća rečenica će to otkriti. Riječ je o festivalu Ferragosto Jam koji ove godine broji svoje osmo izdanje. Festival će trajati od 5. do 9. kolovoza 2015. na poznatoj lokaciji – orahovačkom jezeru. Koje su novosti, što očekivati i kako je sve započelo, odgovorili su Marko i Ivan:
Kada, kako i zbog čega započinje priča Ferragosto Jama?
Ivan: Marko i ja smo prije 8 godina bili zagriženi reperi. U to vrijeme, nije baš bilo rep festivala pa smo nas dvojica odlučili organizirati okupljanje tadašnje rep scene u Markovoj vikendici.
Marko: I to se nije održalo (smijeh). Zapravo, imali smo bend i nastupali smo po cijeloj Hrvatskoj. Ljudi su nas zvali, ali ih mi s druge strane nismo imali gdje zvati. Stoga smo sami odlučili organizirati nešto. Prvotna ideja vikendice nije zaživjela zbog nedostatka struje, vode i ostalih potrepština. Tako smo se odlučili obratiti gradu i tražiti jezero. Grad Orahovica nam je izašao ususret i tako je započeo Ferragosto Jam. Prve dvije godine, to je bio isključivo hip hop festival, ali već treća godina donosi promjene. Tada se trajanje festivala produžilo na dva dana od kojih je po jedan bio rezerviran za hip hop, a drugi za punk rock scenu. Treba uzeti u obzir da su prva dva Ferragosta bila malo veći roštilj, a od trećeg se počinje malo ozbiljnije pristupati festivalu kao takvom.
Kolika je razlika između Ferragosto Jama 8 i Ferragosto Jama 1?
Ivan: Nemjerljiva. Ali zato je, po meni, prvi jednako uspješan kao i osmi. Zašto? Upravo zato jer su osjećaji ostali isti. To je poanta cijele priče dolaska u Orahovicu preko ljeta. Nitko neće doći tamo usred ljeta samo zbog bendova. Moraš probat` Ferragosto! A to znači da na jednom mjestu imaš puno različitih ljudi koji tih dana stvaraju koheziju i to sve uz sunčano druženje pokraj jezera. Naravno, iza toga stoji cjelogodišnje planiranje i organizacija koja svoj vrhunac dobiva dva tjedna prije samog festivala.
Koliko vam volontera pomaže u organizaciji?
Marko: Minimalno 40 – 50, no kako se festival svake godine širi, tako se svake godine širi i broj volontera. U početku nam se teško bilo povjeriti ljudima koje zapravo ne poznajemo jer smo dotada imali usku ekipu u kojoj smo imali povjerenje u svakoga. No kako se ta ekipa postupno, zbog životnih okolnosti, više nije mogla posvetiti organizaciji festivala, bili smo primorani naći zamjenu u vidu volontera.
Vi ste zapravo dio udruge K.L.U.B. Dostava Zvuka. Putem nje organizirate festival. Možete li reći nešto o samoj udruzi tj. čime se bavite i koji su vam ciljevi? Je li se ideja o stvaranju udruge rodila zbog organizacije Ferragosta?
Ivan: Udruga postoji sad već petu godinu. Točnije, u rujnu ćemo proslaviti 5 godina postojanja. Samo ime potječe od naziva našeg bivšeg benda i albuma. Dakle, bend se zvao K.L.U.B. dok je album nosio naziv Dostava Zvuka. Potreba za stvaranjem udruge javila se sama od sebe. Logistički je sve jednostavnije ako imaš udrugu. Iako nas je većina trenutno u Zagrebu, godišnje sudjelujemo u organizaciji 10 do 15 evenata i gradskih manifestacija u Orahovici. Stoga ne, nije se ideja o stvaranju udruge rodila samo zbog Ferragosta.
Ove godine ste se odlučili produžiti trajanje festivala. Točnije, od 5. do 9. kolovoza. Zašto?
Ivan: Zgodno nam se poklopio raspored. Srijeda je neradna i šteta je propustiti takvu priliku. Realno je očekivati da će si ljudi spojiti te dane u jednu lijepu priču.
Marko: Ovakav raspored ne znači da će i sljedeće godine biti takav. Možda nagodinu bude sedam dana festivala, a možda se vratimo na tri. Vidjet ćemo.
Znači ove godine nema nultog dana?
Marko: Zasad nema, no...
Ivan: Neće ga ni biti! Marko ga forsira, ali realno nema potrebe. Ovim rasporedom imaju dva nulta dana (smijeh).
Ferragosto 8 ima četiri stagea. Objasnite ih ukratko.
Marko: House of Pablo stage će trajati u srijedu i četvrtak. Zasad je plan da on bude na mjestu na kojem je do sad DJ. puštao glazbu. Kada završe programi na HoP stageu u srijedu i četvrtak, jezero će zabavljati DJ. Poslije četvrtka se zatvara HoP stage te će on ustupiti mjesto DJ stageu. Tako se u petak i subotu, uz DJ. otvaraju Piknik i Izštekani stage. Za ovaj potonji još nismo sigurni gdje će biti. Moramo otići na samo mjesto događaja da izvidimo situaciju i razradimo plan.
Koliko će izvođača još biti objavljeno te postoji li koje zvučno ime među njima?
Marko: Uskoro izlazimo s plakatima te će unutar tjedan dana bit objavljeno još 7, 8 novih izvođača. Da, bit će još jedno zvučno ime. Vjerojatno najzvučnije ove godine.
Planirate li dovesti strano ime?
Marko: Ukratko, strano ime = dosta veća cijena ulaznica. Znam neke ljude kojima se to obilo o glavu. Tako da, zasad bolje ne.
Evo, malo smo pročačkali po povijesti i strukturi festivala, pričajmo sada malo o organizaciji. Sjećam se jedne priče za vrijeme Ferragosto Jama 3 kada je kiša neumorno padala i uzrokovala velike količine blata. Vi ništa niste prepustili slučaju, već ste uspjeli dovesti bager koji je nabacao pijesak i pokrio blatne rupe. Uzevši to u obzir, koliko je važna organizacija na samom mjestu događaja?
Ivan: Najvažnija. Za vrijeme koncerta smo podijeljeni. Netko drži šank, netko ulaz, volontere, hospitality, bendove i pozornicu. I to su, mogu reći, uhodane ekipe od 10 – 15 ljudi koje jako dobro znaju svoj posao.
Marko: Do četvrte godine bio je đumbus. Svi su radili sve i sami smo sebi stvarali probleme. Nakon četvrte godine počinje i kvalitetnija organizacija.
Kada festival traje nekoliko dana i smješten je u prirodi, za očekivati je da će ljudima pasti na pamet pitanje sanitarija. Po dosadašnjim iskustvima, to je donekle bilo riješeno, no ove je godine festival duži. Hoćete li povećati broj WC-a na prostoru jezera? Ako uopće možete utjecati na vanfestivalski prostor?
Ivan: Naravno, svjesni smo tog problema, no mi možemo utjecati samo na prostor unutar festivalskog događanja. Na bilo koji drugi dio ne možemo utjecati. Ipak, ove godine ćemo pokušati pojačati sve aspekte organizacije gdje god možemo nešto učiniti. To zasad znači dio od Ružice Grada pa uzbrdo stotinjak metara do zavoja. Dakle, mjesto predviđeno za kampiranje. Svake godine pokušavamo podignuti infrastrukturu.
Marko: Pokušali smo se izboriti za još prostora, ali zasad bezuspješno. Voljeli bi dobiti makar još jednu livadu za kamp te ćemo ove godine to pokušati iskomunicirati s gradonačelnikom.
Na jezeru postoji samo jedna trgovina, a od jezera do Orahovice treba 40-ak minuta pješice. Hoće li se ove godine nešto promijeniti u vezi toga?
Marko: Ima jedna stvar koju mi ljudima nismo nikada prezentirali kako treba. Do Orahovice se pješke zapravo može doći za 10 minuta. Postoji stara pruga kojom se do centra grada dođe zaista brzo. Nije to nikakva šikara il šipražje, već normalna asfaltirana cesta na kojoj postoji rasvjeta. Čak nema ni uzbrdica. To je nešto što ćemo ove godine svakako bolje iskomunicirati.
Ivan: Svakako ćemo pokušati sve tehničke stvari podignuti na razinu više. Velik je broj ljudi koji dođu na festival, stoga nije lako svima udovoljiti. Najbolje bi bilo kad bi se i stvari van festivalskog prostora mogle dići na razinu više, no, ponavljam, nažalost - to nije u našoj domeni. Pokušat ćemo utjecati na taj dio što više možemo.
Marko: Na sljedećem sastanku svakako će nam biti cilj pokušati dobiti livadu za kamp i probati pojačati sanitarije na jezeru. To su dvije glavne stvari.
Kako stojite s financijama. Kako financirate bendove i ostaje li vama nešto?
Ivan: Bendove financiramo isključivo od ulaznica i sponzora. Što više sponzora, to ti je lakši život (smijeh). A nama ne ostaje ništa, ostaje udruzi kojoj je taj novac dostatan za krenuti u sljedeću godinu.
Čuo sam nekakve priče o osvajanju Porina. Što se dogodilo?
Marko: Hahaha. Ma joj. Ja sam bio prošle godine s Psihomodo Popom na dodjeli Porina kojeg su oni osvojili. Nakon toga donijeli su ga meni za stol i otišli svirati. Ja sam tada stavio bedž Ferragosta na Porin, uslikao, objavio na Facebook stranici udruge i napisao: „I Porina za najbolji festival...“ Kad sam se sutradan probudio imao sam oko 300 poruka, lajkova i poziva. Zvali su me čak i s radija i smišljali razne bombastične naslove. Što je najsmješnije, u cijeloj priči, nagrada Porin za festival uopće ne postoji. Tako da je bilo zanimljivo (smijeh).
Eto, za kraj, imate li što reći i poručiti ljudima koji se interesiraju za Ferragosto Jam?
Ivan: Meni je uvijek kriterij da svaka sljedeća godina mora biti bolja od prethodne. Gledajući s organizacijske strane, mora biti bolja tehnički ili imenima. Sa stanovišta posjetitelja, svaka godina mora biti zabavnija te je bitno da se održi kul osjećaj pozitivnih vibracija.
Marko: Dok god postoji taj osjećaj i vibra, bit će Ferragosta. Ako u nekom trenutku ljudima Ferragosto postane naporan i dosadan te nestane ljubavi i zajedništva, ja sam prvi koji će odustati od te organizacije. Zabavno je raditi dok postoji divan osjećaj pozitive i ljubavi. Još bih samo nadodao da ove godine nismo pretjerivali s velikim imenima, već smo zvali one bendove koji su u prošlih godinu dana bili sveprisutni, o kojima se pričalo i koji su se odnekud ponovno pojavili. Nadam se da nismo pogriješili.
Na kraju ostaje samo poželjeti sreću u daljnjem radu svima onima koji sudjeluju u organizaciji ovog festivala. Stoga zaključimo intervju rečenicom jednog sugovornika: „Moraš probat` Ferragosto!“
