Vojko V: "Mladima je klasika prezentirana jako krivo, kao i većina stvari"
29.04.2018. 11:09
Dugo je vremena prošlo od posljednjeg puta kada je neki album domaće hip hop scene bio iščekivan kao što je Vojkov "Vojko". Sadržajem je opravdao hajp nastao oko "Zovi čovika", "Paste Italiane" i "Ne može"; spajanjem naizgled nespojivog uz izuzetno inovativnu i kreativnu autorovu liričnost domaća je glazbena scena dobila još jedno djelo koje bi se u budućnosti moglo nazvati "kultnim". Zagrebačka će publika uskoro uživo novo remek-djelo moći čuti na Zagreb Beer Festu. Na naše veliko zanimanje Vojko nije rekao "ne može" te je iskreno odgovorio na nekoliko pitanja.
Kako je bilo sinoć?
Bolje od očekivanog. Od onih sam repera očekivao totalno sranje, ali bilo je okej.
Znaš što mi je čudno, zašto se na tim betlovima samo vrijeđaju?
Zato što su tu došli biti bolji jedan od drugoga. Kako ćeš drugačije to postići nego vrijeđajući jedan drugoga. To je zabavno, to je sve kao kompetitivni sport, nije to sada nešto kao osobno đir.
Ne bi li to mogli usmjeriti na neku, recimo, socijalnu tematiku, pa da se tako vidi tko je bolji freestyler, kako se snalazi u određenim temama?
Ne. To je konstruktivno. Mladićima treba destrukcije. Ništa pametno, samo agresija. To treba izaći van, to ne smije biti nešto konstruktivno. Barem ja to tako vidim.
Jesu li zbog toga reperi relativno miroljubiv narod?
Moguće da izbacuju tu crninu kroz mikrofon. Mislim da su reperi općenito onako… nisu baš najgrezija skupina, podskupina mladeži. Ima puno grezijih.
Novi album je vani. Voliš slušati klasičnu glazbu?
Moram priznati da da, prije nisam, prije sam je mrzio, gadila mi se dok nisam prešao tridesetu, dok mi nije puknulo u glavi da je to zapravo svijet čistih ideja. To se razvija, to nema veze s običnim svijetom. S godinama sam prestao slušati tekstove. Ne zanima me tko što ima za reći, naslušao sam se toga. Tako da, ako želim čuti nešto pametno, neku misao, pročitat ću knjigu. Više pazim sada na to kako je netko složio glazbu, a tu je najjače to izraženo. Bach, Stravinsky, Beethoven… to želiš povezati s pjesmom Bach?
Ne, zanima me tvoje mišljenje o klasičnoj glazbi, to također pratim.
Ozbiljno?
Da.
Šta ti je najdraže?
Meni su opere najdraže.
U, mrzim opere.
Zašto?
Svi mi nekako isto pjevaju. Nije mi zanimljivo. Nema mi dinamike.
Nije istina, tu pogotovo ima dinamike. To su najveće drame, to je najžešći dio klasične glazbe.
Jel'? I vokalna dinamika?
Naravno. Meni ti je to čisti heavy metal.
I Beethoven ima neke momente, kada ga slušam, žestine. Uglavnom, imam tu pjesmu Bach u koju sam želio uvrstiti taj novi svijet koji sam otkrio i najmoderniji trap. Gledao sam kako će to ići jedno s drugim, ali mislim da je ispalo okej.
foto: Maja, Mišo i Vojko; credit: Nikola Knežević
Kako mlade privući da počnu slušati klasiku?
Sve je to suho. Mislim da je mladima klasika prezentirana jako krivo, kao i većina stvari. Mislim da bi mladi najbrže počeli slušati klasiku kada bi im to zabranili. Kao - nesmiš to slušat. I onda bi oni to iz nekog panka, kao što sad cajke slušaju iz panka, počeli bi slušati to. Mislim da je to krivo prezentirano s učiteljskom strogošću, kao ti to moraš voljet'. Zašto bi se to moralo voljeti, nije sve od Mozarta dobro, nije sve od nikoga dobro. Sam poslušaj, prosudi, objasni čovjeku, zašto je to čovjek napravio u tom vremenu, što je bilo prije toga… kužiš, to ima neko vremensko značenje. A to ti sve profesori zgade, kao i lektiru, ono, što je pjesnik htio reći. Tako da… mislim da je to do edukacije, ima grešaka na sve strane.
Kako to da si se odlučio koristiti 7/8 mjeru u „Zovi čovika“?
Zato što, mi kada smo s Dječacima putovali s bendom, naši instrumentalisti svi slušaju te neke prog metal đirove, neki suludi, gdje ritmovi nisu normalni i s vremenom sam ja skužio, zašto ja to ne bi mogao uzeti. Zasad smo samo ja i Thompson u Hrvatskoj to imali.
Jesi li očekivao da će pjesma postati takav hit?
Ni blizu. Ne bih rekao da je to neki hit u hrvatskim razmjerima, ali ima puno, puno više pregleda nego što sam očekivao. Mislim, ja sam stavim tematiku koju će mlađi možda razumjeti, možda je to i do toga. Boli njih kurac, oni ne čuju 7/8, 8/8….
Zato si im to posebno naznačio.
Da, morao sam im ukazati na to.
Koja je pjesma sljedeći singl?
Morat ću vidjeti kako publika reagira na što, imam nekoliko favorita. Mislim da će „Cilit Bang“, gangsta pjesma o čišćenju kuće, mislim da je najsingličnija.
Meni je „Ceca u Parizu“ super.
„Ceca u Parizu“ je super, ali onda će ispasti samo kao da se kačim na Huljića, malo Cece, ispast će kao da sam neki lejmer, nisam to planirao.
Kako si napisao pjesmu „Cilit Bang“? Kako pretočiš svakodnevne radnje u pjesmu?
Ta riječ, Cilit Bang, svi ovi novi reperi, stalno nešto bang, bang, bang, igraju se. Non stop pokušavam, na cijelom se to albumu čuje da stalno pokušavam napraviti neku odraslu priču, mislim 30+ priču, a da nije dosadna. To čišćenje kuće, „Cilit Bang“, ta riječ mi je bila prva poticaj da napravim takvu parodiju. Sad, kako će ljudi skužit' tu pjesmu, to ne mogu procijeniti.
Kako ti je bilo nastupiti u Vintageu? To je bilo premijerno izvođenje „Ne može“ uživo?
Je. Super mi je bilo. Ima te rupe između teksta koje izgledaju kao nekakve komičarske pauze. Ljudi su to ubrali, pa svaki put kada bih rekao nešto, bi „eeee“… Uostalom, Red Bull mi je platio avion, dobio sam pare da sudim ljudima, tako da sam ekstra zadovoljan.
Je li ti teško pratiti nove trendove u glazbi, zamara li te to? Doživljavaš li to kao neku nužnost ili?
Obavezno. Ne želim biti onaj reper koji tvrdi da se samo u devedesetima radio dobar rep. Ima i sada dosta dobrih stvari, ali ima i puno smeća. Barem osamdeset posto toga što se danas događa je teški treš. Ali ima tu nekih ideja, uvijek se nešto dogodi. Mislim, ako ja vidim da je netko nabacio dobar flow, ja ću ga uzet, vidjet ću što se može dobro od toga izvući. To mi je sve zanimljivo, ne želim da se muzika ne pomiče naprijed. Po meni je trep spasio rep, nije ga ubio kao što ljudi kažu. Trep je osvježio cijelu shemu. Ljudi su ostali bez semplova. Producenti su se morali snaći s ovim mašinama da odsviraju. I tu su ovi južnjaci, Atlanta, po meni, sve oživjeli.
Jesi li perfekcionist?
Mislim da jesam, ali istovremeno ne želim zagušiti materijal. Neke pjesme poput Bacha, trebalo je mjesec-dva da ih složim, dok je recimo Pasta Italiana trajala pola sata. Mogao sam još petljat po toj pasti, ali kada vidiš da je gotovo, gotovo je.
Koliko ti je vizualni identitet važan? Koliko si i sam uključen u njegovo formiranje?
Ja sam što se tiče vizualnog identiteta totalna tupina, samo se razumijem u audio, ali kužim koliko je to danas presudno. I zato sam se s ovim režiserima spotova trudio postići usput dobiti kakav sam, što sam ja. Uvijek ljudi gledaju nekog umjetnika kao prvo je kao što on predstavlja. Kao što Krešo predstavlja neku tvrdu priču, Edo Maajka je njegova posebna priča… pokušao sam naći što sam ja vizualno. U biti sam ništa, čovjek normalno obučen. U spotove sam uložio i vremena i para i truda i uzeo sam najbolje ljude koji kuže što se događa danas i kuže da ja nisam neki gangster. A opet da nije ni dosadno, ono, stojim i repam.
Stalno ulaziš u neke uloge, jesi li ikada razmišljao o glumačkoj karijeri?
Sad… to je teško pitanje. Nisam nikada mislio ići u glumačke vode, ali i ja sam primijetio da mi stalno neke parodije…
Leži ti to.
E, leže mi te neke parodije, karikature… to je… ne znam, ne mogu to objasnit'. To je jednostavno tako.
Sada kreće festivalska sezona, kako se pripremaš?
Ja i DJ Vrh ćemo napraviti nekakav live show, pokušavamo, trudimo se da ne bude čovjek recitira i ovaj pušta matrice, nego imamo nekakve sintesajzere, ja sam spojio neku tehnologiju koju još uvijek ne želim najavljivati i pokušavamo dobiti nekakav light show da bude kao show. Da ne bude kao što većina repera radi. A ne želim ni bendove jer mi je to prevelika tlaka. Zadržavati toliko ljudi u kombiju.
Koji ti je bio najgori koncert na kojem si ikada bio?
Mislim da je to bio koncert dječaka kada smo bili s Dubiozom kolektiv dok je još bila ženska pjevačica u nekome portunu u Zadru. To je bilo veličine deset puta deset i svi su bili neki…. Tad je bio kul biti lik s dredovima, svi su pušili travu. Bilo je odvratno, stvarno odvratno.
