photo: In Twilight's Embrace, credit: Sanja Matić
Čestitke Slavenima, pokorili smo black metal – Mgla u Zagrebu
05.09.2022. 16:46
Zanimljivo je pratiti razvoj black metala kao žanra. Sve je počelo s Venomom, Bathoryjem i Celtic Frostom, a kulminaciju doživjelo u Norveškoj početkom devedesetih. Taj nam je norveški drugi val podario nam je najpoznatije predstavnike žanra, ali i neke od najluđih priča u metal povijesti. Danas, nekoliko desetljeća kasnije, black metal se razvio u nekoliko podžanrova i poput kuge proširio po svijetu. Danas neki od najpoznatijih bendova dolaze iz zemalja koje su nekoć bile smještene iza Željezne zavjese. Razloga za to je vjerojatno mnogo, ali njihovo otkrivanje ću prepustiti nekom nadobudnom studentu sociologije. Na meni je samo da prezentiram nedavni case study – koncert tri poljska benda u prostoru zagrebačkog Boogalooa. Radi se o Odium Humani Generis, In Twilight's Embrace i glavnim zvijezdama večeri Mgli.
photo: In Twilight's Embrace, credit: Sanja Matić
Svirku je otvorio mladi Odium Humani Generis, koji su došli predstaviti svoj album prvijenac „Przeddzien“ (na hrvatskom „Predvečerje“, ako je vjerovati Google Translateu). Njihova verzija black metala u skladu je s novim trendom melodičnijeg blacka, s naglaskom na atmosferu. Većina modernih bendova (osim raw black metal ekipe) više ne cilja na to da im albumi zvuče kao da su snimljeni na vešmašini, već paze na produkciju. To je vjerojatno i doprinijelo popularnosti mlađe generacije bendova. Sad, je li to „trve“ „kvlt“ ili štogod, neka odredi svatko za sebe. Odium Humani Generis ostavili su dobar dojam kod publike svojim kvalitetnim riffovima i atmosferom depresije i bijesa. Imajte ih na radaru, puni su potencijala.
photo: In Twilight's Embrace, credit: Sanja Matić
Nakon njih su nastupili In Twilight's Embrace. Kliše ime, upotpunjeno svijećnjacima na pozornici. Bilo mi je smiješno dok nisu počeli svirati. Tad mi je bilo jasno da se uopće ne šale. U svoju verziju black metala ubacili su elemente blackened deatha, melodic deatha i sve začinili karizmatičnim frontmenom. Tehnički uigrana ekipa fino je zagrijala publiku. Usput, Boogaloo je bio solidno popunjen za vrijeme obje predgrupe, što je uvijek lijepo vidjeti. Što se sumračnog zagrljaja tiče, vrhunci nastupa bili su „Smoke and Mirrors“ i „Lifeblood“ sa istoimenog posljednjeg albuma. Zanimljivo je da su počeli kao metalcore grupa, a danas su se našli u ranije spomenutoj mješavini žanrova.
photo: Mgla, credit: Sanja Matić
Došlo je vrijeme za glavnu atrakciju. Prije skoro točno tri godine Mgla je rasprodala Močvaru nastupom za pamćenje. Sad su i Boogaloo popunili bez većih problema. U glazbi prate nihilizam, u scenskom nastupu minimalizam. Nije bilo nikakvih posebnih predmeta na stejdžu, nikakvog corpse painta – Mgli to ne treba. Dapače, njima su i lica skrivena iza kapuljači. Taj su trend počeli kopirati i drugi, poput američkog benda Uada. Mgla pušta glazbu da govori za sebe, a njihovi tremolo riffovi i tekstovi nabijeni apokaliptičnim porukama doprli su do mnogih. Na kratkoj setlisti od 10 pjesama dominirali su novi „Age of Excuse“ (nov samo zato što ga zbog pandemije nisu stigli koncertno promovirati) i nenadmašni „Exercises in Futility“. Od prve sekunde Mgla je krenula u boj i nije stala. To što nisu imali nikakav prekid samo je dodalo još veću snagu njihovoj glazbi koja ionako melje sve pred sobom. Rijetkima pođe za rukom tako držati publiku u transu. Vrhunac je, dakako, bila „Exercises in Futility V“, za koju smatram da ju svatko treba čuti uživo. Osim vrhunskog gitarističkog umijeća, zvuk Mgle krasi i izvrsno bubnjanje, snažno poput artiljerije. Drugi nastup Mgle nije bio toliko dug, ali je bio intenzivan, kao i suočavanje s činjenicom da nam život možda ipak nema smisla.
photo: Mgla, credit: Sanja Matić
„The great truth is there isn't one.“ Veliku istinu možda nikad nećemo saznati, stoga se moramo baviti onim manjima. Poljske legije pokorile su Zagreb i dokazale da imaju dovoljno energije i bijesa za povesti black metal u novo desetljeće.
