photo: Bullet For My Valentine, credit: Matej Grgić/Glazba.hr
Bullet For My Valentine u Tvornici: nostalgija za zlatnim dobom metal glazbe
12.02.2023. 12:08
Bullet For My Valentine u Zagreb je prvi put došao prije tri godine. Bilo je to u klubu Boogaloo kada su odradili prilično dobar nastup zbog čega se njihovo ponovno ukazanje s velikim nestrpljenjem iščekivalo.
Iščekivanje je postalo veće kada je uz njihov najavljen i nastup benda Jinjer, koji je u slično vrijeme u rekordnom roku rasprodao KSET, a zatim i Tvornicu kulture. Sinoć im se na pozornici pridužio još jedan bend sličnog žanra, kalifornijski Atreyu. Dobitna je to kombinacija za sve milenijalce koji danas relativno rijetko imaju priliku uživati u nastupima velikanima žanra koji se najprije distribuirao putem društvene mreže Myspace. Mosh pitovi, doduše, nisu što su nekada bili, sada to neki novi klinci na nastupima junaka njihove generacije poput Dine Blunta rade to puno bolje i žešće, no emocije su još uvijek postojane, premda mrvicu suzdržanije i zrelije. Jinjer je dočekan glasnim ovacijama, posebno izvrsna pjevačica Tatiana Šmajljuk koja je plijenila pažnju i glasom i stasom. Luminiscentni bodi s pratećim eyelinerom jednakih svojstava bio je pun pogodak te je samo kompletirao njenu scensku personu koja varira od nježnog i mekanog pop vokala, do snažnog i čvrstog growla. Transformacija koja nikog ne ostavlja ravnodušnim, dobila je snažnu podršku mnogobrojnih obožavatelja u publici, od kojih su mnogi potegnuli iz raznih krajeva Hrvatske kako bi uživali u sinoćnjem metal spektaklu. “Pisces” je očekivano naišla na najglasnije odobravanje te ostavila žeđ publike za još jednim potencijalnim koncertnim susretom s ovim herojima, nadamo se, što prije.
Bullet For My Valentine od svojih je zlatnih dana promijenio polovicu postave. U potpunosti adekvatne zamjene za originalne članove na basu i bubnjevima sinoć su nosili drugu dvojicu “veterana” na leđima te priuštili publici barem dio onoga što su Bulleti bili nekad. Istina je da, od ukupno sedam, niti jedan album nije nadmašio onaj debitantski, no bend je cijelo vrijeme prisutan na sceni te marljivo obilazi svijet prezentirajući im svoje žestoke uspješnice. Tako je zamor bio vidljiv u vokalu Matta Tucka koji nije otpjevao ni poznati prvi vers “All These Things I Hate”, no nastup je odradio profesionalno i korektno. Pomalo hladno, s obzirom na snažan karakter samih pjesama, no dovoljno da zadovolji nostalgične poglede iz publike koji su aktivno upijali svaki trenutak nastupa. Ono što je bilo impresivno jest zasigurno cjelokupna produkcija za koju se pozornica u Tvornici činila prilično tijesna, a bilo je potrebno pregraditi i dio Malog pogona. Bubnjevi na povišenom, red pojačala koji su zapravo reflektori i još mnoštvo reflektora u svakom kutku pozornice bio je recept za light show koji je pratio baš svaku odsviranu notu te večeri. Upravo zbog toga neke veće improvizacije nisu bile moguće, a bend je vjerno pratio setlistu od istih sedamnaest pjesama kao i na ostatku turneje. Naravno, najbolje su prošle one iz rane ere njihova stvaralaštva dok je pravi spektakl počeo na bisu, onakav kakav se od ovog benda očekivao zapravo od samog početka. Uz snažnu “Your Betrayal”, pjevnu i nostalgičnu “Tears Don’t Fall” i buđenje demona uz “Waking The Demon” za sam kraj.
Bilo je zanimljivo vidjeti velške metal heroje ponovno na pozornici, a nada da će jednog dana ovaj žanr ponovno zasjati u punom sjaju i oživjeti pomalo zaboravljene dane slave i hvale uz ovakve događaje još uvijek postoji.
