Cinkuši u Tvornici kulture - Nije teško našu ljubav tajiti
17.05.2024. 20:58
Sinoćnji koncert Cinkuša u Zagrebu bio je pravi gušt pohoditi, a privukao je veliki broj obožavatelja koji su uživali u svakoj minuti nastupa.
Uz kratko zakašnjenje, a možda i čekajući da se publika okupi u većem broju, na pozornicu Velikog pogona Tvornice kulture ponosno stupaju jedinstveni veseljaci koji još od 90-ih godina prošloga stoljeća čuvaju narodnu baštinu pretežno kajkavskih predjela Hrvatske. Povod za ovu feštu i veliki koncert je promocija novog i Porinom nagrađenog albuma Bog nam greh oprosti. Od prvih taktova, publika je bila očarana energijom glazbene družine, a njihov se entuzijazam u kratkom roku prelio na sve okupljene i uspješno probudio kolektivno podsvjesno.
U svirci su im se pridružili i gosti s novog albuma: Marija Mateja Kruhonja i Iva First kao vokali, Luce Stanojević na violini te nekadašnji član Hladnog piva Stipe Mađor na trubi.
Početak koncerta otvorili su sa starim hitovima poput Nega sonca nit meseca i Deca moja deca, no od trenutka kada je na pozornicu došla Mateja Kruhonja kako bi skupa sa zvijezdama večeri izvela novu stvar Kak je teško našu ljubav tajiti koncert je podignut na jednu novu, višu razinu. Zaista vjerujte mi kada vam kažem da je doživljaj ove pjesme neusporedivo moćniji uživo nego što ste imali prilike čuti na albumu. Vrlo brzo nakon ove emotivne izvedbe uslijedio je i vrhunac koncerta koji je počeo dvobojem violina i fenomenalnom rock izvedbom Bratec kosi. I ovaj su hit gostujuće vokalistice podigle na višu razinu a publika ih je nagradila gromoglasnim pljeskom. Uslijedila je jedna od meni osobno najdražih tradicionalnih pjesama Alaj Jano koja me se toliko dojmila da mi ostatak koncerta nije bio niti potreban.
Da su u potpunosti začarali publiku bilo je vidljivo iz razgaljenih povika kojim su Cinkuši pozvani na prvi bis gdje su izveli Oj Krapinske vuske staze i Huja brija, a za sam kraj ostavili su U gori raste zelen bor. Milina. Nakon dva sata čiste uživancije, Cinkuši su nam pokazali da ih je uživo neizmjernan gušt slušati, a zadovoljna publika s osmijehom na licima razbježala se po kišnim zagrebačkim ulicama i bregima. Doista, našu ljubav prema Cinkušima nije teško tajiti.
