Bugarski melos u Laubi
12.10.2019. 09:51
Kada je 1951. Filip Kutev, bugarski simfonijski skladatelj, osnivao Ženski vokalni zbor bugarske državne televizije ni u slutnji bilo nije da će isti projekt postati jednom od svjetskih perjanica alternativne, world music scene.
Sastav je inicijalno okupljen s namjerom da se “suzbiju antisovjetski utjecaji” u narodnoj bugarskoj glazbi. Zato je iznjedren taj upečatljivi zvuk prastarog narodnog melosa u zapanjujućoj suvremenoj glazbenoj strukturi. I toj namjeri, kao i željeznoj zavjesi usprkos, stvaralaštvo ženskog zbora bugarske televizije dospjet će prvo u Švicarsku, a desetljeće kasnije i u Britaniju, u okrilje renomirane nezavisne izdavačke kuće 4AD. Taj je skok inicirao očarani budući kolega s 4AD-a, Peter Murphy od Bauhausa, a val oduševljenja potom je zahvatio i Kate Bush, s kojom su otpjevale na nekoliko pjesama na The Sensual World i The Red Shoes, Davida Bowieja, kojemu su pjevale na vjenčanju te Lisu Gerrard. Iako će do izravne suradnje doći tridesetak godina kasnije, Gerrardin susret s njihovim stvaralaštvom već se tad odrazio na njen stil pjevanja i na zvuk Dead Can Dancea – s The Host of Seraphim, direktno inspiriranim bugarskim narodnim načinom pjevanja, za grupu je započela nova era, a i za samu Lisu, koja je izjavila da su joj onda, “kad je sva muzika bila post-punk, prema Joy Divisionu”, promijenile život.
.jpg)
foto: The Mystery of Bulgarian Voices i Lisa Gerrard, credit: Marko Šolić
I tako je zapadna nezavisna glazbena scena upoznala ono što će nazvati Le Mystère des Voix Bulgares, odnono, prema najsvježijem rebrandingu – The Mystery of Bulgarian Voices. Zagreb ih je opet ugostio povodom promocije prošlogodišnjeg izdanja BooCheeMish (fonetski ispisan naziv bugarskog narodnog plesa bučimiša) na kojem se nastavlja istraživanje suglasja između modernog, eksperimentalnog glazbenog istraživanja i izvorne vjekovjekovne tradicije.
Nastup je otvorio instrumentalni intro prizivajući balkansko-bliskoistočne ritmove u tonu ležernog folk-jazz jammanja. Zbor je istupio uz zdušne ovacije, prezentirajući na vizualnom planu svu raskoš bugarske narodne nošnje (moglo se vidjeti barem pet različitih vrsta kostima), dok su se glasovima nadogradile na već izgrađenu instrumentalnu zvučnu kulisu i podigle je u jarko i čvrsto zdanje. Igra tradicionalnih bugarskih napjeva s pratećom gitarom, perkusijama raznih vrsta, tradicionalnom bugarskom “tamburicom” gadulkom i starom balkanskom narodnom flautom kavalom upotpunjena je u jednom trenutku atraktivnim “ljudskim beatboxom” u liku talentiranog Aleksandera Dejana koji je svojim droneovima i beatovima u zaraznom plesu spajao nespojivo – nesputanu eskperimentalnost suvremenih rubnih žanrova i epsku monolitnost strukture tradicionalnih narodnih napjeva.
.jpg)
foto: The Mystery of Bulgarian Voices i Lisa Gerrard, credit: Marko Šolić
Da je koncert bio isključivo njihov, opet pažnja ne bi stigla odlutati. Pjesme su se izmjenjivale duboko emotivne i igrivo-vesele, izvedba od zborsko-instrumentalne preko dueta ili soliranja određenih dionica, sve isprepleteno u živo i iznenađujuće cjelovito tkivo avangardno-tradicionalnog zvuka, sa svojim karakterističnim disonancijama, dijafonijama i pjevanjem otvorenog grla. Ono u što se publika svakako imala prilike uvjeriti je da Mistery of Bulgarian Voices ne žive na staroj slavi, već aktivno uvlače slušateljstvo u svoj portal nesustajuće privlačnosti (koja vrlo brzo prerasta u nemoćnu očaranost), kako nove generacije poklonika, tako i one koji ih otkrivaju ponovno kao da je prvi put.
Ali ipak… spirala se uspela za stupanj dublje, za frekvenciju nestvarnije. Na svjetla pozornice je stupila Kraljica. I to gotovo prazne, u trenutku kad se zbor povukao a s publikom su ostali samo instrumentaisti, skučeni na lijevom kutu pozornice… Lisa je izašla u ogromnoj plavetnoj halji, visoko skupljene kose i stasa istinske dive – no s nastupom profinjenim, a komunikacijom prema suradnicima na sceni gotovo majčinski ponosnom. Dakako da je dočekana ovacijama dugo očekivane zvijezde večeri, no uz svu svoju izrazitu ekstravaganciju i jedinstvenu individualnost krađa showa se nije odigrala. Upravo suprotno: tri su se zvučne grane međusobno ravnopravno podupirale, naglašavajući svaka svoju posebnost i stječući se u tokovima zajedničkog sklada u naokoj disparatnosti.
.jpg)
foto: The Mystery of Bulgarian Voices i Lisa Gerrard, credit: Marko Šolić
Govoreći o toliko zapanjujućoj umjetničkoj uspjelosti i profesionalnosti scenske izvedbe ne bi bio red izostaviti ime dirigentice, Dore Hristove, stručnjakinje za suvremenu zborsku glazbu koja već dugi niz godina ravna zborom. U istom kontekstu je neizostavna zahvala Mati Škugoru i organizaciji Žednog uha za logistiku iza cijelog događaja-doživljaja, koji ako bi morao stati u jednu riječ, onda bi to bili – žmarci!
Danijela Kovačec
