photo: Nick Cave & The Bad Seeds, credit: Zvonimir Bregeš
Nick Cave & The Bad Seeds na INmusicu #15 – From Cave to Eternity!
22.06.2022. 13:40
Četiri godine poslije nezaboravnog nastupa na zagrebačkom Jarunu, Nick Cave & The Bad Seeds vratili su se na mjesto zločina i još jednom uspjeli nadmašiti sami sebe.
Nakon što je pandemija prekinula planove turneje kojom su Nick Cave & The Bad Seeds trebali promovirati svoj posljednji studijski album “Ghosteen”, uslijedile su dvije godine koje su u mnogočemu promijenile sve. Nick Cave u tom periodu nije mirovao. Tihe trenutke kontemplacije u razdoblju kada je svijet nakratko stao iskoristio je za pisanje novih pjesama, održavao kontakt s publikom, stvarao... Duh tog neizvjesnog i samotnog vremena Cave je utkao u samostalni koncert u londonskoj Alexandra Palace. Slika Cavea samog u monumentalnoj dvorani samo u društvu klavira, bila je potpuno drugačija od onoga na što su i on i njegova publika navikli. Jučer u Zagrebu, klavir je ponovno bio u samom centru scene, ali hladne viktorijanske zidove i prazni prostor zamijenile su boje i grmljavina publike.
Cave i Bad Seedsi koncert na Main Stageu započeli su nemilosrdno, in medias res, žestokim otvaranjem s “Get Ready for Love”, rijetko izvođenu pjesmu s albuma “Abattoir Blues/The Lyre of Orpheus”. Besprijekorni bend, fantastični back vokali i veličanstveni Cave obrušili su se na publiku koja je od prvog takta bila spremna za ljubav, ljubav koja je potrajala više od dva sata. Nije bilo stajanja, uslijedila je “There She Goes, My Beautiful World”, a potom i dramatična “From Her to Eternity”. Ove tri pjesme bile su početak Caveove Božanstvene komedije u kojoj čistilište, raj i pakao postoje u istom trenutku i isprepliću se iz pjesme u pjesmu. Užarenu atmosferu smirila je “Oh, Children”u kojoj su zasjali back vokali, a zatim i “Jubilee Street”. Pjesma koja u live verziji poprima nadnaravnu dimenziju i čiji intenzitet stvara osjećaj kao da ćete se raspasti na zadnje atome.
Cave ima izuzetnu sposobnost u svojem nastupu kanalizirati prijeteću, na trenutke luđačku i zastrašujuću energiju te ju u treptaju oka transformirati u najfinije osjećaje potpune izloženosti, krhkosti i istinske ranjivosti. Upravo se to dogodilo tijekom izvedbi “Bright Horses”, “I Need You” i “Waiting For You”, potpuno emocionalno ogoljenje i razotkrivanje.
Izuzetna izvedba “Carnage”, kolaboracija Cavea i Warrena Ellisa, uvela nas je ponovno u žešći dio koncerta u kojem su se izmjenjivali teme Caveovog često istovremeno očaravajućeg, grotesknog, magnetičnog i zastrašujućeg, ali uvijek prekrasnog svijeta. Izvedbe “Tupelo”, “Red Right Hand” i “Mercy Seat” neki su od vrhunaca umjetničke ekspresije live glazbe te ih je teško u potpunosti dočarati riječima. One se osjećaju cijelim bićem. Cave je tijekom cijelog koncerta održavao blisku povezanost s publikom, ne libeći se gotovo u potpunosti uroniti u nju. Iako uobičajeno za njegove nastupe, u tome nema ničeg proceduralnog, to je autentična uzajamna potreba koja je jedan od glavnih sastojaka onog nečeg posebnog što ga već dugo izdvaja od većine drugih izvođača.
Do kraja regularnog dijela koncerta Cave i Bad Seedsi izveli su omiljenu “The Ship Song”, “Higgs Boson Blues”, “City of Refuge”i još jednu suradnju sa svojim “partnerom u zločinu” Warrenom Ellisom - “White Elephant”. Gromoglasni pljesak i ovacije publike vratili su protagoniste večeri na pozornicu te su u spektakularnom finalu izveli divnu “Into My Arms”. Iznenađenje je bila pjesma “Vortex”snimljena još 2006. godine, a objavljena na prošlogodišnjem izdanju “B-Sides & Rarities Part II “. Odabir baš ove pjesme (a zapravo i cijele setliste) potencijalno bi mogao biti i naznaka žešćeg smjera u budućnosti, u maniri ranijih razdoblja benda. Koncert je zaokružen mesijanskom “Ghosteen Speaks”, a veličanstveni aftertaste koncerta ostao je lebdjeti nad otokom Mladosti još je dugo nakon što su se Cave i njegovi Bad Seedsi oprostili sa zagrebačkom publikom.
Koncerti Nicka Cavea uvijek su puno više od glazbenog performansa. Oni su iskustvo, oni su putovanje kroz najskrovitije dijelove ljudskih emocija i stanja bez srama, skrivanja i pretvaranja sa svim lijepim i ružnim što nam je u utkano u prirodu postojanja. Takav je bio i jučerašnji koncert na INmusic festivalu koji je još jednom publiku ostavio bez daha i sa željom za još. Željom za koju gotovo sigurno možemo biti sigurni da će biti ispunjena.
