Elementalovo Tijelo u intimnijem KSET-u
12.12.2016. 09:31
U petak i subotu Elemental je u rasprodanom Ksetu, ali u intimnoj klubskoj atmosferi odsvirao dvostruki album Tijelo i potvrdio da imaju jedan od najboljih domaćih albuma ove godine.
Na samom početku reporta moram priznati da sam novopečeni fan Elementala. Oni koji ih još ne slušaju jer ih trpaju u koš s rapom kojeg baš i ne vole, grdno se varaju jer ovaj bend se razvija iz albuma u album i nudi mnoštvo žanrova tako da ćete, ako im pružite šansu, sigurno pronaći nešto za sebe u njihovim pjesmama. Poseban su soundtrack za vožnje biciklom po gradu. Od tema strasti, ljubavi do ironije, frustracije, krize identiteta, traženja sreće, samoće kroz koje je nekim čudom provučen optimizam. Tek sam nedavno postala svjesna da je ovaj bend koncipiran od izuzetno kvalitetnih glazbenika. Erol iz Pridjeva je na gitari, John iz ABOP-a na bubnjevima, Konrad iz Kriesa na bassu, Davor Zanoški na klavijaturama. A srž benda čine Mirela (Remi) i Luka (Shot). Imaju različit glazbeni ukus, ali zajedno tvore divnu glazbenu emulziju i gotovo je nemoguće da se kroz filter takvih glazbenika provuče pjesma koja velikom dijelu ljudi neće odgovarati.
U petak, 9.prosinca, održan je prvi od dva koncerta Elementala u KSET-u povodom KSET-ovog 40.rođendan. Prvi je rasprodan u roku dva dana, ali samo 250 ulaznica tako da nije bila gužva. Plan je bio da odsviraju 18 pjesama novog albuma od kojih je svaka potencijalni hit. Remi već četiri godine piše pjesme, odvojeno od Elementalovih pjesama, čuva ih za sebe i zove ih „tiha poezija“. Za ovaj album je često crpila inspiraciju upravo u tim pjesmama.
Dvadeset minuta nakon planiranog početka su se popeli na pozornicu i započeli svoju priču o albumu. Pobjedničkom pjesmom na Porinu, Goli i bosi, su se obratili publici. To je ujedno i himna svima koji ne hodaju po već utabanim stazama, o onima koji razmišljaju van okvira, drugačije od ostalih i ne pokoravaju se nekoj nevidljivoj zakonitosti do koje dobar dio društva drži bez preispitivanja. Šiju po svom planu i s osmijehom na licu prkose društvenim normama. Uživo je daleko više do izražaja došao Konradov bass i kazoo koji je Remi povremeno svirala. Jedna od meni osobno dražih pjesama Opet je kiša je publiku uvukla u raspoloženje sivih, kišnih, dramatičnih dana u kojima bi nam nedostižni ljubavnikov zagrljaj dobro došao. Pjesma je nastala kad je Remi slomila nogu i pronašla inspiraciju u prolaznicima koji trče i sklanjaju se od kiše na ulici. Na koncertu uživo je užitak gledati Remi koja se raspleše svaki put kad Shot pjeva svoj dio teksta.
Uveli su nas i u priču o pjesmi U duši smo junaci koja je nastala iz sličice kad je pet ujutro, dolazi zora, bend se vraća autocestom s koncerta, a ostalo je još malo do kuće. Nisu mogli bolje prikazati da ne nastupaju zbog novaca i slave već iz ljubavi prema onom što rade, to je njihov san i hobi za koji žive. Bolji početak pjesme nije mogao biti kad je publika u glas počela pjevati s njima od samog početka i doprinijela ionako teškoj atmosferi pjesme nošenoj laganom gitarom i klavijaturama. Efektno je i kad Remi pred kraj ispušta zvukove koji otkrivaju koliko krhko i izmučeno se osjećaju, iako na neki način imaju junačku dušu jer se usuđuju uopće svoje vrijeme ulagati u nešto što se materijalno ne isplati. Ali nemaju izbora jer njihov se život priča kroz tonove. S trideset je još jedna o izbjegavanju ukalupljivanja, svoji su i idu glavom kroz zid ako treba zbog svojih ideala i posljednji su utopisti iako su se mnogo puta opekli. Žive za glazbu koja se u društvu smatra drugorazrednom disciplinom i neozbiljnim poslom. Iduće četiri pjesme su ljubavne tematike u kojoj su uspjeli iskreno prikazati evoluciju ljubavne veze od početka do kraja. Od ljubavi i idealizacije, do mržnje i bezosjećajnosti. Breza je dotakla mnoge u publici svojom jekom. Ništa je pojačala dramatičnost opisa spašavanja sebe nakon veze raskidajući prijateljstvo. Nalet inspiracije za pjesmu Tijelo pamti se desio pod tušem, srećom muž Mirelin muž je zapisao te divne stihove. Svjetlosni efekti i zavijanje pred kraj usporedivo s Pink Floydovom The great gig in the sky su nam priuštili gotovo pa vantjelesno iskustvo na što se sjajno nadovezala filmska atmosfera pjesme Usne. Prva polovica albuma je bila dosta osobna, a s drugom su zagrebali problematiku političke situacije u zemlji. Pomiču granice sa svakim novim albumom pa tako na ovom albumu Remi sve više pjeva, a manje repa, a i zrelije pristupaju temama.
Sve je moje tuđe je jedan od prvih tekstova koje su napisali. Dotiču se svakodnevice, neimaštine, društvenih problema i političara. Erol se istakao pamtljivim gitarskim rifom, a Remi je sjajno interpretirala uz geste i mimiku. Elemental ima toliko novih pjesama da je Shot u jednom trenutku zaboravio tekst u pjesmi Sanjam. Dobio je pljesak, ali ga je posvetio bendu jer je on zeznuo stvar. Dotakli su se i Savske u Ne prihvaćam tvoj ne kojom pokazuju srednjak hrvatskoj vladi pa i Markićki u želji da krenu naprijed. Mogu ih cenzurirati koliko žele, ali će se za istinu uvijek zalagati. Suptilno izjave što misle, a oni koji se pronađu u njihovim stihovima osjete se prozvanim s razlogom. Klavijaturama i gitarom su stvorili glazbenu podlogu u kojoj gaze sve pred sobom kao i The Strokesi u pjesmi Juicebox, a uspjeli su i stvoriti osjećaj strovaljivanja jer ćemo se i mi strmoglaviti ako nastavimo gledati prošlost. Hej Slaveni je nastala dok su bili u Beogradu u vrijeme referenduma „Za ili protiv“ i nastavlja se na prethodnu pjesmu.
Poručili su da bismo trebali biti ljudi s jednakim čokoladicama i istim okusima, aludirajući na nedavni incident. Dosta im je priča o ustašama i partizanima, žele gledati u budućnost i osloboditi se prošlosti. S pjesmom „Nek te noge nose“ su u albumskoj verziji napravili nešto što nikad nisu do sada. Remi i Shot su se zamijenili za tekstove. Ona je pjevala njegove riječi, on njene, ali ekskluzivno za ovu priliku su otpjevali svatko svoje stihove. Sreća im se vidjela na licima i prenijeli su taj osjećaj na publiku. Baš su bili dobro raspoloženi, Davor je zasvirao melodiku, Shot je udaraljkama držao ritam na mikrofonu dok je John majstorski priveo pjesmu kraju. U Šutnji je zlato se ponovno javlja jeka koje na albumu nema u tolikoj mjeri, a pjesma dostiže vrhunac u duetu benda i publike. Na ramenima je dovela do rošade Shota i cure na back vokalu koja se premjestila za klavijature. Svi smo se taman unjihali u Shotov depresivan uvod pjesme koji neodoljivo podsjeća na pjesmu „Iz dana u dan“ , dok Remi nije kao „deux ex machina uzela mikrofon i trgla nas iz egzistencijalne krize poput partnera koji ohrabri i da vjetar u leđa kad posustanemo. Njena najdraža pjesma, Meni je sve jasno, se našla na posljednjem mjestu. Opetovanim stihovima „ne znam ti reći zašto me voliš“ se povukla sa stejđa. Ostatak benda je dovršio pjesmu i također napustio binu.
Bila bi samoubilačka misija da nisu odsvirali još koju pjesmu. Publika ih je bez ustručavanja počela dozivati i Mireli nije trebalo dugo da se vrati za mikrofon. Najavila je bis u kojem će se pjevati želje iz publike i tada je nastao kaos. Fanovi su se počeo nadjačavati sa željama. Pronašla se tu njena pjesma sa Sassjom Etikete, ruke u zraku su bile na Iz dana u dan. Malena i Bolji si od mene su također uspjele pronaći put iz usta publike u njene uši. Male stvari su posljednja želja publike koju su uslišili. Shot je čak beatboxao, a Remi se dohvatila svog kazooa koji se divno uklopio u pjesmu. Ni to nije bilo dovoljno publici koja se nadjačavala s toncem koji je odradio sjajan posao za vrijeme koncerta. Pozadinska glazba je postajala sve glasnija, ali nedovoljna da nadjača vjerne fanove. Tako da je tek s pjesmom Prokleta ljubav zaokruženo dvosatno druženje u KSET-u. Bilo je teško procijeniti je li sretnija publika ili sam bend.
Matt Berninger je jednom rekao „Ponekad je uživancija biti preplavljen tugom“, čini mi se da je ponekad uživancija biti u krizi identiteta koja se provlači kroz pjesme Elementala bili mi u toj krizi ili ne pogotovo zbog optimizma koji se redovito nađe u tragovima.
