photo: M.O.R.T., credit: Filip Bušić
M.O.R.T. u Boogaloo-u: "Uf čovječe!"
23.02.2025. 10:18
„Uf, čovječe, šta je ovo bilo dobro“, „Brutalno“, „Koncert sezone“, „...moram van zapalit...“ samo su neke od izjava koje su doprle do mojih ušiju netom nakon rasprodanog koncerta mortovaca u zagrebačkom Boogaloo-u.
photo: M.O.R.T., credit: Filip Bušić
Godina tek što je krenula, a već mogu reći da je ovo sinoć bilo za pamćenje. U prepun Boogaloo sjatilo se staro i mlado, pijano i trijezno, ozbiljno i neozbiljno, ali sasvim sigurno odlično raspoloženo mnoštvo ljubitelja masnih blues punk rock rifova. Ulazim u klub nešto prije 22h, taman pred kraj predgrupe Garage in July koji su zvučali dosta dobro, a čini mi se da su u zadatku zagrijavanja atmosfere itekako uspjeli. Očito su uspjeli zagrijati i ton-majstora, jer klasičnih problema sa ozvučenjem, koje Boogaloo često ima na početku koncerata, nije bilo kada su M.O.R.T. zauzeli pozornicu. Nešto iza 22h, otvorili su sa hipnotičkom Svijet se sužava i zaradili prvi gromoglasni pljesak.
photo: M.O.R.T., credit: Filip Bušić
Na početku svirke John nas je obavijestio da ga muči prehlada, a u jednom je trenutku čak zatražio da ga gađamo paracetamolima. Ipak, ostalo je nejasno je li taj cijeli stunt bio dio performansa ili stvarna potreba, jer ono što je uslijedilo bila je besprijekorna izvedba – moćna, čista, jasna i jednostavno predobra. Ni traga umoru ili nesigurnosti, samo sirova energija i zvuk koji udara ravno u srž.
photo: M.O.R.T., credit: Filip Bušić
Setlista je bila mješavina starijih hitova i novijih stvari sa albuma Samo hrabro i bezveze koji je nastao u doba pandemije – razdoblju kada smo svi, uključujući i bend, pomalo ludjeli zatvoreni u svoja četiri zida. Čini mi se da je publika sinoć najbolje prihvatila Osobu A kao najjaču stvar s tog albuma, dok je mene osobno Ćaća ipak više oduševila – možda zato što uz jednostavan tekst savršeno prenosi osjećaj oslobađanja od svih mogućih frustracija. Bilo kako bilo, publika je u prvim redovima pjevala svaku riječ, a vrhunac svirke je došao na Buku u glavi, kada su si gitare i bubanj dali oduška u moćnoj završnoj improvizaciji. Svirali su još i Na cesti, Mamuran, Nikotinsku krizu, Ninu...ma toplista je bila besprijekorna! A za bis su ostavili pravo iznenađenje, ono zbog kojeg mi i sada prolaze trnci – Anđele čuvaru. Već dugo je nisu odsvirali uživo, a sinoć su je izveli s takvom snagom da je poznata dječja molitva u njihovoj interpretaciji odjeknula kao čista egzistencijalistička brilijantnost.
photo: M.O.R.T., credit: Filip Bušić
U retrospektivi, možda je ta energija koncerta proizlazila upravo iz toga što su dečki maksimalno "potegnuli" s instrumentima, preuzimajući glazbeni teret kako bi Johnu dali priliku da predahne – ako ga je, doista, već počinjao hvatati početak bolesti. Ta suptilna prilagodba možda je i nenamjerno unijela novu dinamiku u nastup, što ga je učinilo još intenzivnijim i upečatljivijim. Ako je Johnova prehlada bila stvarna, onda je to bila najmoćnija prehlađena izvedba koju smo imali prilike čuti – i vidjeti.
photo: M.O.R.T., credit: Filip Bušić
