Chui u Muzeju prekinutih veza – Jazz koji odbija tišinu
29.07.2025. 16:11
U sklopu programa „Jazz u Muzeju“, zagrebački bend Chui 24. srpnja 2025. ponovno je dokazao da jazz nije forma, nego stav. Nastup na terasi Muzeja prekinutih veza, iako je započeo u opuštenoj atmosferi i decentno osvjetljenje, ubrzo je prerastao u sonični manifest slobode.
Koncert je otvorio bend u sastavu Toni Starešinić (klavijature), Vojkan Jocić (saksofon), Konrad Lovrenčić (bas) i Ivan Levačić (bubnjevi), a set lista se rasprostirala od instrumentalnih klasika s albuma Third Sun From The Stone i Iz kapetanovog dnevnika do novijih kompozicija s albuma Do zvijezda koje nastavljaju istraživati granice između jazza, elektronike, space rocka i psihodelije.
Chui nije tek bend – Chui je stanje uma. Njihove kompozicije ne očekuju aplauz, već proživljavanje; melodije teku kroz publiku poput neuronskih impulsa, potičući trans, zamišljenost, ples i – u slučaju ovoga koncerta – ponešto frustracije nad granicama koje se nameću umjetnosti.
Naime, u ključnom trenutku koncerta, dok se bend približavao emotivnom vrhuncu, policija je intervenirala na poziv susjeda zbog „prekoračenja dozvoljene razine buke“. Nastup je privremeno prekinut, a organizatorima je naloženo da se smanji glasnoća na 60 dB – što je razina tišine pogodne za čitanje poezije, a ne za jazz fusion koncert.
No Chui nije stao. Dapače, ono što je uslijedilo bila je tiha pobuna – izvedbe koje su odjednom postale još preciznije, intenzivnije, prožete unutarnjom snagom koju nikakav mjerač razine zvuka ne može zabilježiti.
Vojkan Jocić, naizgled samozatajan, iz saksofona je izvlačio krikove svemira, Konrad Lovrenčić briljirao je na basu, Ivan Levačić držao je ritam sa sigurnošću kakva se rijetko čuje uživo, dok je Toni Starešinić, pokretačka sila benda, ispisivao sonične galaksije na svojim sintesajzerima.
Bez pompe, bez riječi, samo glazba – i tiha odlučnost da umjetnost ne poznaje kompromise.
U trenutku kad bi većina bendova spakirala instrumente, Chui je odabrao ostati i svirati – ne za brojke, ne za priznanja, nego za ideju. Za zvuk koji ne pristaje na prigušivanje. I dok su se neki akordi jedva čuli, a solo dionice tražile tišinu i pažnju, nastup je ostavio snažan dojam. Jer prigušena buka samo je pojačala ono što je u jezgru Chuija – slobodu, eksperiment i ritam koji se ne može ukrotiti.
U Zagrebu, jedne ljetne noći, bend je tišinom rekao najglasniju stvar: „Jazz se ne može stišati“. I dok su razglasi šaptali, Chui nas je – bez buke – teleportirao izvan granica ovoga svijeta.
