Keltski pohod na Zagreb uz Dropkick Murphys
08.02.2017. 13:45
Ovaj smo utorak imali priliku ponovno čuti vjerojatno najpoznatiji američki celtic punk bend, Dropkick Murphys. Posjeti su bili vrlo česti zadnjih nekoliko godina, a ove su nam veljače došli predstaviti svoj zadnji uradak i proslaviti 21 godinu aktivne karijere. Osjetila se napetost u zraku, ali i drugih stvari – strasti, ponosa, znoja, dima, vatre, piva. No, ipak je bolje ne brzati, stoga krenimo redom.
Slapshot @ Tvornica by Filip Bušić Photography
Bilo je očito će Tvornica biti nagužvana. Već kod predgrupe ste se morali potruditi naći prostor za stajanje, a kamoli sjedenje. Ako je netko očekivao da će za vrijeme koncerta ležerno moći prošetati do šanka, varao bi se. Nakon što smo se izborili za tribine, počeli smo slušati sugrađane Dropkick Murphysa, Slapshot. Ukratko, američki hardcore punk band stila koji možemo očekivati od tipičnog punka. Dakle, energično sviranje primarnog cilja demonstriranja agresije i energije. Nije bilo za primijetiti neke osobite tehničke vještine, a vokal je bio dosta ograničenih sposobnosti intonacije, ali to je punk. Sluša ga se radi atmosfere, ne virtuoznosti. Iako je ona izdala dosta primirenu publiku što je u prvu ruku bilo neobično. Moguće da se njezin glazbeni ukus nije preklapao s odabirom predgrupe. Solaže su asocirale na klasični metal 70-ih, a ubacili su i malo Metallice – ne bih rekao da se u potpunosti uklopilo u ostatak glazbe, ali je ionako došao nagao kraj pa vremena za razmišljati nije ni bilo.
Dropkick Murphys @ Tvornica by Filip Bušić Photography
Dok smo čekali glavnu atrakciju, Tvornica se popunila do kapaciteta. Osobno sam imao dojam da je uštimavanje trajalo predugo, a i publika je počela nestrpljivo skandirati "Let's go Murphys". Zauzvrat je i Dropkick Murphys započeo pjesmom skandiranja kako bi stvorili prikladnu atmosferu združenosti, dok su ih pratili video isječci davne mladosti radničke klase. Reflektori su u početku odvraćali pažnju, ali su ubrzo ukroćeni. Zato je zvuk bio odličan. Jasno se čula međuigra instrumenata s vokalom u prvom planu, osobito ako uzmemo u obzir mnoštvo koje nas je zabavljalo. Svako malo se izmjenjivala dominantnost pojedinih "narodnih" instrumenata. Bilo je svega – od banja i frule do harmonike i gajdi pa je svaka pjesma imala svoje obilježje. Uz originalne uratke smo imali prilike čuti i pokoju tradicionalnu, a publika je sve oduševljeno pratila, osobito govor o dugovječnosti benda i ponovnom posjetu vokala nakon prošlog izbivanja. A ista je bila i vrlo uživljena, što se vrlo jasno moglo vidjeti kad je krenuo "Blood" – ironično, jedna od "sporijih" pjesama. A kako nijedan punk koncert nije potpun bez kaosa poganja, tako je ono i ovdje uzelo maha za vrijeme usijane atmosfere "Johnny, I Hardly Knew Ya". Da nije sve išlo kao po loju – da ne kažemo znoju – pjevaču je počeo popuštati glas nakon skoro sat vremena intenzivnog pjevanja, ali je dobio mali predah kad je krenula omiljena laganica "Rose Tattoo".
Dropkick Murphys @ Tvornica by Filip Bušić Photography
Bis je započet s "The Boys Are Back", a nastavljen s favoritom "Shipping Out to Boston", jednom od njihovih poznatijih širem pučanstvu. A pred sam kraj i za vrijeme "Until the Next Time" su cure – a i poneko muško – imale priliku razgibati se na pozornici rame uz rame s bendom. Kako smo se razilazili, a bend je još malo ostalo slikati se i davati autograme, treba napomenuti nevjerojatnu oduševljenost publike organizatorima jer se do jakni trebalo probijati pola sata. Da ipak ne završimo na negativnom, dovoljno je reći – dobra atmosfera, dobar bend i oduševljena publika, a tek je bio utorak. Vidjet ćemo hoće li ih do petka nešto uspjeti nadmašiti kad se dojmovi slegnu.
Dropkick Murphys @ Tvornica by Filip Bušić Photography
