Gang of Four u Tvornici - spoj starog i novog
11.09.2016. 13:10
Prošlo je nešto više od godine dana otkako su Gang of Four posljednji put svirali u Zagrebu, a sinoć smo ih mogli ponovno poslušati. Dečkima se očito sviđa ovdje pa su nas zato ponovno posjetili, jer kako su nam poručili jučer – svaki put im je super u Zagrebu. Njihove pjesme prepune političkih i društvenih tema naišle su na plodno tlo među zagrebačkom publikom koju su za glavne zvijezde večeri zagrijali makedonski SIZ i manchesterski The Membranes.
Šteta što su SIZ dobili termin u osam i petnaest kad je velik dio onih koji su se spremali na koncert vjerojatno doma još večerao ili negdje pijuckao pivo. Tek nekoliko ljudi ispred pozornice bila je sva publika pred kojom su nastupali. Kažem šteta, jer su meni bili ugodno otkriće sinoć, a svirali su kao da sviraju pred prepunim klubom. Neka gospoda su i zaplesala pred sam kraj njihovog seta, uživali su i članovi benda The Membranes koji su ih kasnije i pohvalili na svojem nastupu i ohrabrili ljude da kupe ploču.
Ima nešto u tim engleskim gradovima poput Manchestera ili Liverpoola koji su iznjedrili toliko odličnih bendova. Dokazuju nam to i The Membranes koji su poput pravih starih punkera okupirali pozornicu. Iako u pozamašnim godinam, energije im nije nedostajalo i rasplesali su već znatniji broj publike koji se polako počeo skupljati. Na pitanje „Where goes the darkness when the lights are on?“ odgovorili su nam „It goes into your soul.“ i utrli put za Gang of Four.
Vjerojatno zbog nedovoljnog broja prodanih karata, prostor Velikog pogona bio je pregradom smanjen na polovicu. Dobra atmosfera unatoč manjem broju ljudi ipak nije izostala. Za vrijeme pauze malo sam promatrala okupljene i primijetila kako osamdeset posto prisutne publike čine stariji fanovi benda, a tu i tamo se mogla primijetiti i cijela obitelj. Četveročlana družina stupila je na pozornicu bez puno riječi i započela koncert pjesmom „Anthrax“. Ako nešto ne nedostaje pjevaču Johnu Sterryiju, to je svakako teatralnost i smisao za scenski nastup. Iako se u publici moglo čuti nezadovoljstvo njegovim načinom pjevanja, što je razumljivo ako ste bili naviknuti na glas Jona Kinga, mnogima ipak nije toliko smetao. Istina je bila da se mnogo toga nije moglo razumjeti, ne samo prilikom pjevanja nego i kad su nešto htjeli poručiti publici, ali zato je glazba bila odlična - glasna, energična i oštra, baš onako kako dolikuje jednom ovakvom bendu
Uslijedile su pjesme „Where the Nightingale Sings“, „Ether“ i „Not Great Man“. Što je više pjesama bivalo odsvirano to je publika bila energičnija. Plesalo se, skakalo i pjevalo, a vrhunac koncerta je naravno bila izvedba „Damaged Goods“. Primijetila sam da se nakon ove pjesme određen broj ljudi zaputio prema izlazu i nestalo je one male gužve s početka koncerta.
Sterryijevo kretanje po pozornici i karizma kojom zrači nosili su bend cijelu večer. Njegovi pokreti su me na trenutke podsjetili na pokrete Iana Curtisa, a čini se da je inspiraciju za frizuru pronašao kod Roberta Smitha. Ne mogu ne spomenuti i scenski nastup gitarista Thomasa McNeicea koji je svojim naglim pokretima doprinosio dramatičnosti svirke. Oduševio je publiku koja mu je ovacijama pružala podršku, a na uzvik „you're the king“ samo je kulerski namignuo. Posljednje pjesme koje su odsvirali bile su „At Home He's a Tourist“ i „To Hell With Poverty“.
Vratili su se još dva puta na bis i tu su između ostalog odsvirali još „Why Theory“ i „I Found that Essence Rare“. Pravi performans pružio je ponovno John Sterry koji je na pozornici najprije drvenim štapom, a kad je njega slomio onda i nekim metalnim batom uništio jednu mikrovalnu pećnicu. Gang of Four odradili su dobar koncert sinoć. Bilo je više onih zadovoljnih i ozarenih lica nego onih razočaranih. Istina je da ovo nije isti bend koji je žario i palio u osamdesetima, ali ionako je došlo neko novo vrijeme i novi klinci koji nastavljaju tradiciju benda. I neka samo tako nastave.
