Keziah Jones i institucija muzikologije
02.12.2018. 12:19
Kako bi neki meni vrlo dragi ljudi rekli: „Ne mogu vjerovati da su ga uspjeli dovesti u Zagreb!“ E pa, vjerujte! Keziah Jones i ekipa došli su nas iz Nigerije zagrijati usred naleta hladnoće. Bome, bilo je vatreno. Bilo je krcato. Bilo je taman.
Kombinacija bluesa i funka – prema samom glazbeniku imenovana blufunkom – bila je dobro došla u zahlađenu dvoranu Tvornice kulture i potpuno ju ugrijala. Keziah je odlično demonstrirao svoj stil sviranja gitare. Karakterističan u primjeni slapa – inače rezerviranog za bas – ubacio je cijelu publiku u element. Vrijedi malo skrenuti pažnju i na preostala dva člana benda. Ipak to nije mogao biti funk bez dinamike ufuranog bubnjara, a kamoli bez odličnog slapa. Grub tempo bluesa stopio se sa svilenkastim ritmom funka i dobro poljuljao bokove – osobito u prvim redovima. Vidjelo se da je ekipa uživala u vlastitom nastupu. Cijela je publika također bila uključena u manifestaciju, bilo pljeskanjem, bilo pozivom-odzivom.
foto: Keziah Jones, credit: Vilim Hlušička
S tehničke strane nije se imalo puno za prigovoriti. Na početku je ozvučenje popuštalo na gitari, ali je nasreću sve ubrzo izglađeno. Zvuk je bio odličan te se svaki detalj jasno čuo. Tu i tamo poletjela je koja činela neobuzdanog bubnjara, ali to je samo pridodalo šarmu uličnog ritma koji publiku nije ostavio ravnodušnom.
foto: Keziah Jones, credit: Vilim Hlušička
Kako se atmosfera usijavala, tako se i dvorana zagrijavala, a publika postepeno gubila komade odjeće, kao i razum. Dinamika nikad nije posustala, kao ni sami bend. Osim odličnog autorskog materijala, treba pohvaliti i izvanrednu funk obradu „All Along the Watchtower“. Jedino što ih je moglo zaustaviti jest kraj repertoara. Nažalost, to se prije ili poslije moralo dogoditi. No, isplatilo se. Ogroman interes bio je opravdan. Radujmo se idućem posjetu. Jer funka nikad dosta.
