photo: Peter Hook, credit: press
Večer nostalgije uz Petera Hooka & The Light u Tvornici kulture
29.03.2026. 19:15
U subotu 28. ožujka u prepunoj zagrebačkoj Tvornici kulture nastupao je engleski glazbenik Peter Hook sa svojim bendom The Light. Peter Hook originalni je basist kultnog Joy Divisiona i jedan od osnivača New Ordera i najavljivao je upravo takvu setlistu. Gomila ljudi i redovi na ulaz bili su pravi pokazatelj da se nešto veliko zbiva večeras u Zagrebu.
Ušavši u dvoranu otprilike u 20.45h prva pomisao mi je bila kako već dugo nisam doživio ovako krcatu Tvornicu. Publika se sastojala, barem koliko sam mogao pohvatati, većinom od ekipe u zrelim godinama, ali sam primijetio da su neki poveli svoje klince sa sobom. Očigledno da prenesu ljubav prema kvalitetnoj glazbi.
Odmah sam se sjetio i svoje priče o New Orderu. Ona započinje 2001. kada sam prvi put čuo pjesmu Crystal koja me na prvu oduševila. U to vrijeme se na televiziji vrtio i fenomenalni videospot za pjesmu (inače po fiktivnom bendu iz tog spota su The Killers dobili ime). Tada još nisam imao široku sliku o važnosti i veličini tog sastava. Šetajući se s tatom po gradu (u vrijeme kada je u Zagrebu bilo hrpu cd shopova) u izlogu jedne trgovine ugledali smo njihov novi album Get Ready. Tata se silno razveselio i ispričao mi kako se radi bendu koji je svojevrstan nastavak Joy Divisiona i spomenuo mi je da se radi o važnom bendu koji je obilježio osamdesete. Radilo se o njihovom povratničkom albumu koji je donosio, uz spomenuti Crystal još nekoliko hitova poput 60 Miles an Hour i Someone Like You. Naravno, odmah smo kupili taj album.
Tek par godina kasnije kad sam „otkrio“ Blue Monday, Bizarre Love Triangle i True Faith (koja mi je do danas jedna od najdražih pjesama uopće) shvatio sam o čemu mi je tada govorio. O njihovom utjecaju na popularnu glazbu, poglavito na synth-pop. New Order sam imao prilike slušati na INmusicu 2012. godine, no taj koncert, koliko god sam mu se veselio, pamtim po lošem zvuku koji je obilježio skoro cijeli nastup, pa nije to izražaja mogao doći poznati, pomalo sjetan, vokal Bernarda Sumnera. Sjećam se i da su svirali relativno kratko, tek 15 pjesama.
Sinoć se u Tvornici, nažalost, ponovila priča s lošim zvukom, no ne i broj pjesama. Peter Hook i The Light izašli su na pozornicu točno u 21h i otvorili upravo s Crystal. Međutim, kada je Hook počeo pjevati mikrofon je bio pretih. „Proradio“ je tek na drugoj stvari 60 Miles an Hour, da bi nakon par pjesama ponovno „riknuo“. Sam koncert Petera Hooka je bio najavljen kao obilježavanje 25 godina sedmog studijskog albuma New Ordera Get Ready, tako da je nastup koncipiran u tri seta: u prvom najdužem odsvirao je cijeli Get Ready što je trajalo oko 55 minuta, zatim je napravio pauzu od 10 minuta; drugi dio posvetio je Ianu Curtisu i izveo desetak stvari Joy Divisiona; u trećem dijelu odsvirao je nekoliko hitova New Ordera da bi koncert zaključio s Love Will Tear Us Apart Joy Divisiona.
Za vrijeme kratke pauze premjestio sam se na sredinu dvorane, no problem sa zvukom i tihim mikrofonom se nastavio. Joy Division set je puno više rasplesao i raspjevao publiku. Najviše ovacija, razumljivo, dobile su She's Lost Control, Disorder i Transmission. Međutim, najbolji dio, barem po reakcijama publike, bio je treći set na kojem su se našli Blue Monday, Bizarre Love Triangle, Age of Consent, Temptation i Regret (no, na moju žalost, ne i True Faith). Upravo u ovom dijelu moglo se osjetiti da je bend dobro uigran mnoštvom koncerata.
Nakon više od dva i pol sata i 30 pjesama nastup je završio. Iako se publika zabavila, pogotovo u zadnjem i najkvalitetnijem dijelu koncerta, komentari koje sam čuo nakon bili su otprilike: „predugačak i nepotreban prvi dio“, „kaj je to bilo sa zvukom“ i „iskupio se ne kraju“.
