For the Record: Rush – „Power Windows“
16.03.2020. 10:27
Rush je definitivno bio jedno od glavnih imena progresivnog rocka koje se uspjelo probiti i među širom publikom zahvaljujući uspješnom spoju s hard rockom i novim valom. Nekima njihova faza s polovice 80-ih možda i nije bila po ukusu jer je označila drastičnu promjenu stila, ali nema sumnje da im je produkcija i dalje bila na samom vrhu što se tiče kvalitete. To se može čuti čak i na danas manje popularnim albumima poput „Power Windows“.
Vrlo precizan, čist, čak pomalo hladan, zvuk odlično nadopunjuje tematiku albuma. Možda će nekima nedostajati toplina s „Moving Pictures“ i „Signals“, ali uz pjesme poput „The Big Money“ i „Manhattan Project“ teško da bi se takav zvuk uklopio u glazbu, da ne pričamo o tonu naslovnice albuma. Hladnoća ponekad dobro dođe kako bi naglasila bitnije elemente albuma jer nije sve sama pozitiva.
Ovo je također bio i njihov prvi album s novim producentom Peterom Collinsom koji će ih pratiti i na idućem albumu te uvesti zvuk s mnogo više sintesajzera nego njihovi prijašnji uratci. Na njegovu su preporuku doveli i australskog inženjera Jamesa „Jimba“ Bartona koga je kasnije pokojni Peart hvalio zbog njegovih malih, ali upečatljivih doprinosa pojedinačnim pjesmama. Album je snimljen u pet različitih studija, što je ipak znatno više od prijašnjih par albuma koji su snimljeni u istom studiju u Quebecu. No, nije sve išlo tako glatko. Prema Collinsu je najnaporniji dio bio snimanje u studiju na karipskom Montserratu, uglavnom zbog raznoraznih kombinacija mikrofona i pojačala. U konačnici su ipak uspjeli sve snimiti i dovršiti na vrijeme.
Naravno, za konačni zvuk opet se može zahvaliti i talentu Roberta Ludwiga koji itekako zna što treba napraviti da miks albuma zvuči fantastično. Napraviti album na kojem su vokali ugodni, bas prikladno dubok, gitare prodorne, a bubnjevi moćni, pravi je pothvat. K tome je dinamika prisutna na svakoj pjesmi pa sve zvuči prostrano i snažno, ali istovremeno mekano i uhu ugodno. Jedina mana proizlazi ne iz samog albuma, već opreme samog slušatelja. Visoki tonovi znaju biti vrlo izraženi, tako da je lako zaključiti da na opremi koja se previše fokusira na visoke tonove – moglo bi se reći da se radi o „vedroj“ obradi – ti isti tonovi mogu zvučati pomalo iritantno. Svi ostali nemaju razloga za brigu i mogu uživati u još jedno zvučnom savršenstvu iz ruku Rusha.
Godina izdanja: 1985.
Verzija izdanja: Originalno američko izdanje s miksom Roberta Ludwiga
Strana A:
- The Big Money
- Grand Designs
- Manhattan Project
- Marathon
Strana B:
- Territories
- Middletown Dreams
- Emotion Detector
- Mystic Rhythms
