Specijal

Misli globalno djeluj lokalno - trebaju li se domaći klasičari ugledati na trepere?

Misli globalno djeluj lokalno - trebaju li se domaći klasičari ugledati na trepere?

Prije točno godinu dana svijet su ugodno iznenadili rezultati istraživanja koji su pokazali da su mladi ponovno počeli otkrivati čari klasične glazbe, a sve zahvaljujući streaming servisima. Porast popularnosti posebice se dogodio za vrijeme lockdowna kada su pripadnici milenijalaca i generacije Z počeli intenzivno slušati Mozarta i Bacha.

Prema istraživanju Kraljevskog filharmonijskog orkestra iz 2020. mladi se oslanjaju na klasiku prvenstveno kao glazbu za smirenje, nakon čega veliki interes pokazuju za rad suvremenih skladatelja te interpretacije popularnih instrumentalista i pjevača kod kojih nailaze na jedan potpuno novi pristup tradicionalnom žanru, često danas još uvijek među širom populacijom etiketiranim kao elitističkim ili uštogljenim. Ray Chen, Jess Gillam, Khatia Buniatishvili ili Sheku Kanne-Mason samo su dio klasičnih glazbenika nove generacije čije su brojke preslušavanja na streaming servisima uistinu impresivne, a sukladno tome dopiru do publike iz raznih krajeva svijeta gdje tako ujedno i dobivaju mogućnost održavanja koncerata za koje se redovito traži ulaznica više. 

Strateški pristup klasičnoj glazbi s industrijskog stajališta u posljednjih je desetak godina postao jednak svim ostalim žanrovima te se prisutnost na streaming servisima naprosto počela podrazumijevati, kao važna metoda distribucije sadržaja, sada kada fizička izdanja više ne igraju ulogu.

S vremenom su razvijeni i servisi prilagođeni posebno za klasiku (Idagio), a uz audio doživljaj, svjetski klasičarski vrh posebnu pažnju prodaje i onom vizualnom, te je, baš poput pop i rock glazbenika, svaki album praćen izlaskom nekoliko spotova za svojevrsne singlove. Distribucija i komunikacija događa se i putem društvenih mreža, koje su posebno važne kod onih na samom početku, koji grade svoje ime u nemilosrdnom svijetu klasičarske konkurencije. 

Ukratko, stvar je postala identična onoj u pop/rock/hip-hop/r’n’b i svim ostalim žanrovima, što nas je ponukalo provjeriti kako se u svemu tome snalaze domaći klasičari, posebice kada, s druge strane, svjedočimo velikoj popularnosti lokalne trap glazbe koja producira materijal na razini kvalitete najvećih svjetskih igrača, a koriste veoma sličan, gotovo identičan pristup u komunikaciji s publikom te plan razvoja karijere. Može li svjetska metoda koja je omogućila ponovni uspon hip hop glazbe, na neki način, popularizirati i klasičnu glazbu među domaćom publikom? 

Naime, hrvatska ima nekoliko uistinu talentiranih i iznimno konkurentnih imena s tehničke strane na svjetskoj razini, no, osim Stjepana Hausera, Luke Šulića i maestra Ivana Repušića, u proteklih desetak godina nismo svjedočili opakom proboju nekog orkestra ili solista u sam vrh svjetske klasike. Istina, to je nevjerojatno težak pothvat, no prisutnost i aktivnost na streaming servisima, društvenim mrežama i predstavljanje atraktivnim video spotovima povećava vjerojatnost za potencijalni proboj, najprije na lokalno, a zatim i na globalno tržište. Uz neizostavnu promociju i vrhunskih djela domaćih skladatelja, bilo ona tradicionalna ili suvremena, ovo bi mogla postati dobitna kombinacija. 

Na streaming servisima, što se domaćih klasičara tiče, intenzivnijim pretraživanjem (uz preduvjet dobrog poznavanja scene) može se saznati da svoju glazbu distribuiraju Martina Filjak, Aljoša Jurinić, Vid Veljak, Katarina Krpan, Katarina Kutnar, Ana Marija Šir, Cantus Ansambl, Monika Leskovar, Matej Meštrović, Kajana Pačko, Zagrebački solisti, Danijel Detoni, Mak Grgić i vjerojatno još nekoliko pojedinaca; no značajniji uspjeh bilježi samo Matej Meštrović (koji bi se zapravo mogao svrstati u kategoriju crossover glazbenika) i maestro Ivan Repušić čija svjetska slava i ogroman uspjeh opravdava interes publike.

Ostali se, nažalost ne mogu pohvaliti sa značajnim brojkama slušanosti djela, ali niti kontinuitetom ili aktualnošću objave diskografskih izdanja, premda je i sama prisutnost na streaming servisima u ovom trenutku itekako pohvalna.

Posebice je zabrinjavajuć broj mladih glazbenika (među kojima uistinu postoje veliki talenti svjetskog kalibra) koji do sada još uvijek nisu objavili niti jedno diskografsko izdanje, a prisutni su isključivo na YouTubeu gdje na svoje kanale postavljaju amaterske snimke izvedbi. Vlada kronični deficit kvalitetnih i atraktivnih video spotova. Stoga, jedina prilika da uživate u njihovoj virtuoznosti je rijetka, a to je ona na svirkama uživo, što, iz glazbeno-industrijske perspektive gledajući, nije održivo u smislu širenja publike specifično kod ovog žanra. Naravno, puno je zahtjevnije snimiti klasičnu izvedbu, no bez ulaganja nema profita, zar ne?

Nadalje, sama prisutnost na servisima nije dovoljna, također je potrebno putem društvenih mreža te ostalih načina komunikacije publici promovirati ovaj način konzumiranja glazbe te aktivno i atraktivno promovirati svoj rad, čime se otvaraju neograničene mogućnosti popularizacije domaće scene klasične glazbe. 

Kako je moguće da se iz navedenog kratkog istraživanja i pretraživanja dolazi do zaključka da u Hrvatskoj samo crossover glazbenici svjesno razmišljaju o razvitku vlastite karijere, širenju publike na način koji izlazi izvan okvira tradicionalnog načina razmišljanja?

Promjena počinje na individualnoj razini, kod svakog pojedinca/glazbenika, od kojih mnogi već imaju kompetencije svjetske razine. Jer, glazba je umjetnost, ali i industrija, a za održiv i istinski uspjeh je potrebno puno više od isključivog navođenja nagrada s glazbenih natjecanja u biografiji kao jedinog mjerila kvalitete u koju se šira publika teško može uvjeriti “na svoje oči”. 

Misli globalno, djeluj lokalno. Ako želiš, naravno.

Stoga u nastavku donosimo prigodnu playlistu djela domaćih klasičara koju biste svakako trebali preslušati, uz nadu da ćemo uskoro dobiti priliku sve češće uživati u novim snimkama.

dr.sc. Maja Trstenjak
dr.sc. Maja Trstenjak

Glavna urednica portala Sound Report