
Mark Mrakovčić s „Breeding Black Sheep“ moćno izašao iz mraka
12.06.2020. 10:26
Mark Mrakovčić u najmanju je ruku i na najbolji mogući način vrlo osebujan lik. Njegovo se ime već nekoliko godina provlači kroz neka od najkvalitetnijih izdanja na našoj sceni. Mark je dosad producirao glazbu za druge, a zašto mu je ovako dugo trebalo da makne zastor i razotkrije tko je zapravo genijalac s kojim surađuju na primjer Irena Žilić, Jonathan, Lovely Quinces, She Loves Pablo i mnogi naši glazbenici, zasad ostaje misterij.
''Breeding Black Sheep'' debitantski je album kojim je Mark istupio iz ''sjene'' tuđih glasova, a činjenica da je sam radio glazbu, tekst, produkciju, snimanje, miks i master može nas jedino ostaviti razjapljenih usta i uzrokovati da se zapitamo ,,Čekaj, kak'?!''. Ako je sve ove godine ''uzgajao crne ovce'', uspjelo mu je. Čovjek je izbacio album. Slušatelji se sada jedino mogu žaliti na to da album prekratko traje, jer 20 minuta i 54 sekunde nisu dovoljne, pa nam samo preostaje kliknuti ''repeat''. Čitav album prožima vibra šezdesetih, i to u stilu nekih najvećih svjetskih rock imena, poput Beatlesa. Vrlo je pitak, ali nipošto ne jednostavan. Čini mi se kako je Mark tijekom vremena svoje refleksije uspješno pretakao u glazbu, i zato su pjesme, čak i one ozbiljnije ili pomalo depresivne tematike, na kraju postale vrlo vesele i upbeat.
Otvara ga pjesma ''Moneymouth'', jedna od žešćih na albumu. Tematika novca kao prioriteta koji je postavljen ispred svih ljudskih vrijednosti i ljudskih bića samih iznesena je na jedan drugačiji, nestašan način. Tome doprinosi brzi ritam i folk prizvuk ove pjesme, ali ipak uspijeva poslati poruku o izvrnutim vrijednostima te načinu na koji ljudi novcem nadomještaju sve ono nematerijalno što im u životu nedostaje. Na nju se nastavlja ''Picking'', a karakterizira je bubanj koji udara jednoličan, ali brz i smislen ritam. Na vrlo zanimljiv način proziva ljude koji su skloni osuđivanju i postavljanju pojedinaca na ''giljotinu'', unatoč tome što za to vjerojatno ne postoji razlog. Treća je pjesma na albumu naslovljena ''Tinnitus'', a tinitus je osjet zvuka u uhu koji nastaje bez odgovarajućeg vanjskog podražaja koji se može očitovati kao zujanje ili šum. To je onaj simptom koji često osjećamo nakon što smo na koncertu stajali preblizu glasnim zvučnicima, a ponekad može nastati zbog grča mišića u srednjem uhu. Laganijeg ritma u odnosu na početak albuma, ali i vrlo zarazne melodije, ova pjesma savršeno reflektira neutaživu potrebu za stvaranjem i glazbom koju osjeća ispod svoje kože.
Sve počinje zvonjavom u ušima i melodijom koja dolazi spontano i suptilno, a onda se toliko zaglavi u glavi da izaziva mučninu, uzrokujući fićukanje te melodije koja sve ostalo čini samo bukom. Mark je vrlo spretno opisao ovaj fenomen, ostavljajući još mjesta za interpretaciju ove pjesme. Sljedeća je pjesma obogaćena lo-fi elementima, što njegov vokal čini još primamljivijim. Osvrćući se na poremećene vrijednosti današnjega svijeta, kao i shvaćanja pojma ''čovjek'', ''Keep The Rest'' na realan i pomalo nemilosrdan način kritizira ljudsku percepciju svijeta i onoga što od pojedinaca zahtijeva. Stih ''I would like to be buried in a washing machine'' vam se na prvu možda čini kao nekakva neobična hiperbola, ali kad se osvrnete oko sebe i shvatite što većina ljudi danas smatra najvećim problemima, itekako ima smisla, a vrlo je liričan i zanimljiv, pa je tako odličan način da vam preuzme svu pažnju na samom početku pjesme i natjera vas na razmišljanje. Nakon što sagledate situaciju iz više kuteva, vrijeme je za alkohol. Pjesma ''Smiling'' unosi vedrinu, a opisuje ono što osjećamo kad smo pripiti, osjećaj zbog kojeg nam se čini da ćemo biti ''drunk for eternity'' te da ništa više nije bitno, osim da se smijemo, i odjednom je sve super.
Nježan i nonšalantan Markov vokal u ovo nas uvjerava, a lagani back vokali čine pozadinu koja ovoj pjesmi dodaje umirujući štih. ''Oh, And Love'' pjesma je koja mi je nakon prvog slušanja albuma ostala u uhu, natjerala me da pomislim ''Jebote!'' i nastavim slušati ovaj album iznova i iznova dok se nisam zaljubila u svaku pojedinu pjesmu. Promišljanja o ljubavi kao nečemu što nas neće uvijek i beziznimno spasiti te da je moguće misliti da si zaljubljen, kad u stvarnosti nisi tu zbog druge osobe, već zbog sebe i svojih nesigurnosti. Kao potpuni kontrast, i kao pljusak s grmljavinom nakon vrućeg ljetnog dana, ''Tepesh Blues'' savršena je kulminacija svega što se do ovoga trenutka zakuhavalo. S divljim oscilacijama instrumenata, ritma i tempa, motivima grebanja očiju, krvi, kopanja grobnice te vokala koji sada dolazi do izražaja i dokazuje da može sve – od lakih i nježnih melodija, preko sarkastičnog i izjavnog, do ''the'' vrištanja. Kakav moćan slom.
Naslov se posljednje pjesme na albumu apsolutno ne može u doslovnom kontekstu povezati sa stvarnim komentarom na ijednu od pjesama, a nakon ''Tepesh Bluesa'' dolazi kao iznenađenje, to je ''Boring Song''. Govoreći o ljubavi koja je u početku snažna i uzbudljiva, a s vremenom blijedi i postaje vrlo dosadna u stilu rock balade šezdesetih, ova pjesma zatvara album. ''Breeding Black Sheep'' uvjerljivo je jedno od najposebnijih izdanja objavljenih u posljednje vrijeme. Mark nam je svojim prvijencem dopustio da mu zavirimo u dušu, i na iskren nam način iznio nešto vrlo, vrlo vrijedno. Donoseći mješavinu različitih osjećaja, refleksija i introspekcija, provučenih kroz zvuk kvalitetnog rocka s primjesama i elementima drugih žanrova, ovaj je album pravo umjetničko djelo koje će se mnogima još neko vrijeme nalaziti na repeatu, u iščekivanju sljedećeg albuma ovog posebnog glazbenika, jer je napokon i službeno dokazano da je Mark mrak!
Popis pjesama:
Moneymouth
Picking
Tinnitus
Keep The Rest
Smiling
Oh, And Love
Tepesh Blues
Boring Song