Mile Kekin: "Točno znam kada sam napisao koju pjesmu"
12.12.2017. 11:31
Trideset godina Hladnog piva obilježeno je objavom "Greatest Hits" kompilacije na kojem su svoje mjesto pronašle uspješnice koje su obilježile uspješnu karijeru ovog benda. Od "Pjevajte nešto ljubavno" do "Vjeruj u mene" nižu se svima dobro poznati stihovi, neki u novom obliku. Posebno mjesto na izdanju ima suradnja s Josipom Lisac u pjesmi "Soundtrack za život". Pred njima su i dva dana Doma sportova, a promociju novog izdanja iskoristili smo kako bismo popričali s Milom Kekinom.
Kako si, Mile?
Dobro sam. Iznenađujuće dobro, pijem crno vino, razgovaram s prijateljima od kojih neke jako dugo nisam vidio i tako. Baš sam rekao maloprije, ovo mi tako nekako fura na devedesete kad smo radili te neke promocije spotova. Uvijek je bila neka zakuska i cuga u pitanju.
Danas je sve manje toga.
Pa je, mi smo to prije radili za svaki spot. Sada kako se spotovi rijeko više vrte, manje takvi događaji znače nešto. Preselili se sve s HTV-a i ovih bitnih emisija na YouTube tako da to nema više smisla.
Predstavlja li ti to problem, da mladi više uopće ne gledaju televiziju, sve je bazirano na internetu?
Pa ne, kako god da dođu do pjesme dobro je. To čak može biti i ušteda. Prije si ulupao puno love u neki video spot, a sada, premda je spot i skroman i jadan, a pjesma je dobra, prihvatit će ga ljudi.
Postoji i navika da se spotovi više ni ne gledaju, stavi se YouTube da svira u pozadini...
Pa gledaju, ali to mora biti nešto jako atraktivno i originalno. Imam osjećaj da smo otupili na vizualne podražaje. To mora biti nešto jako vau da bi izazvalo neke reakcije. Ili mora biti seksa, guzica, sisa da to ljudi dožive kao nešto.
Što misliš, zbog čega danas ljudi reagiraju samo na takve stvari?
Otupili smo. Puno smo više izloženi ekranima, prije nekoliko trenutaka sam čuo podatak da ljudi konzumiraju glazbu više nego ikada ranije, što ne bih nikada rekao. Stalno nas se podražuje vizualno i slušno. Tako da, ljudi imaju manje strpljenja. Recimo kad slušaš Deezer, tebi ako se nakon dvadesete sekunde pjesma ne sviđa, ti ćeš prebaciti na sljedeću od tih trideset milijuna pjesama koje imaš na raspolaganju.
Utječe li to na tvoj kreativni proces s bendom?
Pa da. Pomisliš si, gle, neću više raditi stvari s dugim fade-outom zato što se to na radiju reže. Prekidaju to kao nožem, kao da racija uleti odjednom i krene već reklama za šunku. Naravno da će to utjecati.
Frustrira li te to? Nakon trideset godina rada, trudiš se raditi na svoj način, a sada publika zahtjeva nešto totalno drugačije?
Mislim da to nije nova pojava. Postojao je jedan period hiper konzervativnih glazbenika, pedesetih i šezdesetih. Kada je krenula popularna glazba pedesetih, recimo, točno se znalo da pjesma smije trajati toliko i toliko minuta. Bio si jako ograničen ako si htio da ti se singl zavrti i bude hit. Onda su krenuli, možda je prekretnica bila šezdeset i neka, kada su Beatlesi izdali svoje "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band", kada su objavili djelo kao umjetnost. Sada se opet vraćamo u te pedesete, da pjesma ne smije baš predugo trajati. Mora imati refren nakon toliko i toliko minuta, C dio koji ne smije biti opet predug. Uvijek su tu bile i neke iznimke. Mi smo izdali "Ezoteriju" koja je bila veliki hit bez obzira na to što je trajala skoro pet minuta. Ne moraš se uvijek držati svih pravila, ali ona postoje, kao što su postojala i prije.
Viđaš nove generacije na svojim koncertima, kako to izgleda iz tvoje perspektive na bini? Kakve su se promjene dogodile?
Ono što se definitivno promijenilo je to što više i više ljudi gleda u ekran i snima s ekranima dok se ispred njih događa nešto zbog čega se mogu naježiti, skakati i to. Kao da time odgađaju orgazam. Ne znam što im je točno namjera. Tebi ta poslije snimka nikada neće biti dobra kao ono što si u tom trenutku vidio. Kao da same sebe zeznu da neće moći uživati u tome kad cijelo vrijeme gledaju da uhvate pravi kut i pravu stvar u ekran. Umjesto da uživaju u tom trenutku. To mi bude onako... ne shvaćam taj poriv. Okej, ja dok sam na koncertu snimim dvije slike, čisto da imam nešto za sebe. Ima ekipe koja cijelo vrijeme drži taj mobitel gore i... to ne kužim baš.
Pratiš li što mlađe bendove na zagrebačkoj sceni? Postoji li koji bend koji bi možda mogao u nekom trenutku narasti u dvoransku senzaciju?
Ne mogu reći da baš pratim redovno. Sviđa mi se ovaj bend Lika Kolorado. To je nešto drugačiji žanr, zvuče svježe i mladenački. Veliki sam fan Cinkuša, jako ih volim gledati uživo. S njima sam otkrio ljubav prema tom nekom folk, narodnim napjevima. Oni su mi bolja verzija The Poguesa. Ako se nešto dogodi, saznat ću, teško da će me zaobići.
Kako to da ste se odlučili za kompilaciju najvećih hitova za trideset godina? Također, radi se o suradnji s Croatia Recordsom, ranije ste objavljivali za Menart, ali osnovali i vlastitu diskografsku kuću?
Nakon osam studijskih albuma i stotinjak pjesama mislim da smo zaslužili objaviti nešto što bi se zvalo "Greatest Hits". U krajnjoj liniji i zbog sebe, da se podsjetimo što smo sve napravili ali i zbog mlade publike koja voli na jednom mjestu imati sve ove naj naj pjesme. To i ja radim, kad saznam za neki bend, prvo si streamam najveće hitove. Mislim da je važno, pogotovo zato što će nove generacije lakše doći do nas. Imamo svoju izdavačku kuću, Gajbu, međutim, Croatia Records je objavila prva dva albuma Hladnog piva pa smo mislili da bi bilo okej da preko njih bude objavljena ta kompilacija. S njihove strane je to sve super odrađeno, jako smo zadovoljni kako su se angažirali oko toga. Jedva čekam koncerte koji će iz toga izrasti. Planirano dva dana Doma sportova gdje ćemo imati dvije sasvim različite set liste. Prvi dan će biti old school Hladnog piva, drugi dan Greatest Hits.
Što ti prolazi kroz glavu danas kada sviraš pjesme s početka karijere?
Situacije, sve su te pjesme nastale iz nekih konkretnih životnih situacija. Anegdote koje se vežu, točno znam kada sam koju pjesmu napisao. Kad sam "Sarmu" napisao s prvog albuma, znam da sam se tuširao. "Šank" s drugom albumu je nastao kada sam bio na balkonu, tada mi je ideja pala napamet. I tako, imaš te nekakve ključne trenutke kada se pjesma rodila. Kao neka kratka polupjesma iz koje onda izraste neka gotova pjesma. To je super, to će jednog dana, morao bih si napisati neki podsjetnik svega toga i sve tekstove staviti na jedno mjesto.
Svi se vraćamo nešto na staro, u Vintageu je popularan program Sviraj stare, vi ste nedavno svirali "Džinovski" u KSET-u i to je bilo iznimno popularno. Odakle sva ta nostalgija?
Očito je da se to dobro prodaje, ljudi to vole. Druga stvar je što mi to nikada nismo dosad radili, tek nakon osmog studijskog albuma krećemo s takvim nečim. KSET je bio na obljetnicu prvog albuma. Nisam tip koji se voli previše bazirati na prošle stvari. Paralelno s ovim radim svoj solo album koji će se pojaviti sljedeće godine gdje ću imati neki drugi film. Dok to radim, mislim da je ovo pravi trenutak da i mi sami recenziramo stare pjesme na drugi način. Neke smo snimili ponovo, neke smo snimili s drugim umjetnicima... a zašto taj fenomen... ne znam, to je nešto što bi sociolozi vjerojatno pametnije sročili od mene.
Osim koncerta, što je u bližoj budućnosti Hladnog piva? Solo karijera, hoće li Pivo biti na čekanju?
S ovim albumom i dvodnevnim programom ćemo nastupati u puno gradova sljedeće godine. Imamo već petnaestak koncerata dogovorenih. Na jesen ću izdati nešto sasvim drugačije, ali otom-potom. Hladno pivo sigurno neće stati s radom jer volim taj bend, volim svirati u njemu. Ovu ću kreativnu pauzu iskoristiti da bi pokazao neku drugu stranu sebe.
