Them Moose Rush - "Trebalo je proći određeno vrijeme kako bi shvatili što želimo svirati"
11.05.2016. 18:36
Nakon nastupa na pozornicama nizozemskog Eurosonic festivala i zagrebačkog INmusica, odlično prihvaćena dva EP-a i nekoliko hvaljenih videospotova, Them Moose Rush postaje prepoznatljivo rock ime na Hrvatskoj, a i regionalnoj sceni. Ususret njihovom nastupu u klubu Močvara 12. svibnja, popričali smo s Branimirom Kurucom, basistom TMR-a, o počecima benda, uspjesima albumima, planovima, nastupima i raznim drugim temama.
Koliko dugo vam je trebalo da definirate stil glazbe koju svirate?
Trebalo je proći određeno vrijeme kako bi shvatili što želimo svirati. Naravno da nismo odmah rekli: "To je to. Sviramo ovo." U početku smo imali nekakvih 15-ak pjesama i s njima nismo bili baš zadovoljni. Odlučili smo se napraviti "cap", raspustiti taj bend i osnovati novi. Tako smo počeli raditi i stvarati nove pjesme te smo skužili neke nove fore koje su nam se svidjele. Može se reći da se ovaj trenutni zvuk izgradio sam. Došao je s vremenom i kombinacija je svačijeg glazbenog ukusa u bendu.
Zašto Them Moose Rush?
The Mushrooms je bilo prvo ime benda. Kada smo odlučili stvoriti novi bend i izbaciti stare pjesme morali smo promijeniti ime. Sjedio sam kod kuće i vrtio ideje kada sam skužio da bi poredak slova starog imena mogao skrojiti novo ime. Them Moose Rush mi se učinilo kao dobra fora i predložio sam to ostatku benda. Jedno e je falilo, no dečki su se složili eto, dobili smo ime.
Iz Bjelovara ste. Je li vam se bilo teško organizirati u Zagrebu? Da vas je više možda bi bio veći problem.
Nije jer imamo dobar raspored. Prije, dok sam studirao u Rijeci, imali smo dogovor da se nađemo barem svaki drugi vikend u Bjelovaru. Danas, iako radimo i studiramo u Zagrebu, još uvijek svaki drugi vikend idemo doma. Lakše je svirati u svom prostoru kada ne moraš misliti da za dva sata dolazi neki bend i u tom roku trebaš napraviti nešto što si si zadao. Ovako si uzmemo vremena koliko god trebamo i nemamo briga oko toga. Ponekad napravimo i koju probu u Zagrebu u jednom od prostora za svirke.
Što bi rekao da je obilježje vaših pjesama? U koji žanr bi svrstao vaše stvaralaštvo? Progresiva možda?
Ja u biti ne znam previše o samim žanrovima. Znam za dva tipa muzike; ili mi je dobro ili mi je loše. Mogu biti dva benda istog žanra pa da mi jedan bude dobar, a jedan loš. Tako da mi taj pojam progresive, kao obilježje naše muzike, nije do kraja jasan. Jedino nešto aranžmanski.
Igrate se mjerama, tempom, imate onaj početak na pjesmi "Redrum" koji je simetričan npr. Nekako mi sve to vuče na obilježja progresive. Jedino što su vam pjesme nešto kraće od većine doajena progresivnog rocka.
Da… a taj početak "Redruma" je ispao sasvim slučajno i ne znam kako bih to točno objasnio. Najbolje da nacrtam.
(Skica se nalazi na kraju teksta).
O čemu pišete? Imate li neke teme kojima najčešće pribjegavate?
Nikola piše tekstove pa nisam toliko upućen u to. No gotovo uvijek prvo stvaramo instrumentalni dio pa on na to napiše riječi. Smišlja različite melodije i onda u njih uvrsti riječi koji odgovaraju atmosferi pjesme.
Koja je poveznica između dosad izdana dva Three π albuma? Zašto svi imaju isti naziv?
Tri EP-a. (smijeh) Bez ikakve velike mudrolije. Razmišljali smo o imenima koja bi mogli dati za tri EP albuma i ovo je došlo samo od sebe.
Jeste li osjetili potrebu za dodavanjem još nekog instrumenta u vašu glazbu i je li moguć takav scenarij u budućnosti?
Nismo. U početku smo razmišljali o nekakvim The Doors klavijaturama, ali smo ubrzo od toga odustali. U Bjelovaru nam je bilo teško naći osobu koja svira takav instrument i koja je voljna svirati žanr kojem mi pripadamo. Tako da smo si sami dovoljni.
Zvučite nevjerojatno puno s tako malo instrumenata. Možda zato što ste preglasni (smijeh).
Ha-ha. Da, moguće da smo preglasni. Svaka tonska proba je borba. Uvijek kada se uštekam dođe naredba od tonca da se stišam, a ja razmišljam: "pa već sam pretih" (smijeh). Ali to je uvijek situacija na tonskim probama jer su prostori prazni i kada se začuje prvi udarac bubnja i onako jako zazvoni naravno da zvuči glasno. No kada krene svirka već se svi naviknu na tu glasnoću. S druge strane, moguće da zvučimo puno jer Nikola i ja dosta često sviramo različite harme. Neću reći da ja sviram bass kao gitaru, no imam tendenciju prema tome više nego da sviram pratnju. Stoga je moguće da je i to uzrok toj punoći.
Koju bass gitaru sviraš?
Fender Jazz Bass…i tu dva zaljubljenika u instrumente zaboravljaju na intervju i započinju diskusiju o gitarama i opremi.
Desetak minuta kasnije…
Kako izgleda proces stvaranja pjesama i na koji način ih snimate?
Pa dolazimo na probu s različitim idejama i riffovima te oko toga gradimo pjesmu. Čisto jammanje. Dajemo si upute i finese, a pjesma promijeni sto oblika do svoje konačne forme. Čak ju nekad uživo odsviramo i shvatimo da neki dio bolje zvuči drugačije pa ju i tad mijenjamo. Što se tiče snimanja, sve smo dosada snimali s Markom Mrakovčićem. Odlazili smo kod njega u studio ili smo ga dofurali u Bjelovar gdje smo se podijelili po sobama i snimali album. Zasad sve albume snimamo uživo, a Nikola nakon toga na instrumentalne dijelove otpjeva vokale. Moguće da ćemo sada probati tehniku instrument po instrument pa da vidimo kako to izgleda.
Najdraži nastup?
Meni je prošli Ferragosto Jam bio odličan. Bili smo drugi bend na redu i poklopila se odlična atmosfera. Ljudi su pogali na neke pjesme na koje nisam uopće znao da se može pogati. Nisam mogao vjerovati kakav nevjerojatan prizor gledam. Također, sviralo je masu dobrih bendova poput Killed a Fox i She Loves Pablo s kojima se i privatno poznajemo pa je fešta u backstageu bila super (ha-ha). Spomenuo bih još i Nizozemsku…
Them Moose Rush @ 10. INmusic Festival © Filip Bušić
Upravo je to i sljedeće pitanje. Turneja po Nizozemskoj, možeš li malo pojasniti gdje ste svirali, festival na kojem ste nastupali i, naravno, kako vam je bilo?
Bilo je super. Išli smo s Nikolinim autom i svi smo vozili. Prvo je vozio Nikola, zatim ja pa Marinko. U jednom trenutku Nikola više nije mogao i pitao je mene mogu li ja. Sljedeće što znam je da sam odvozio 600km u komadu i bilo mi je baš super (smijeh). Put je stvarno bio dug i morali smo se izredati svi da se dovezemo. Što se tiče svirki, četiri puta smo nastupali. Tri svirke smo dogovorili u lokalnim klubovima čisto da pokažemo što znamo kad smo već tamo, a na Eurosonic festival u Groningenu smo pozvani. Organizacija na festivalu je bila odlična i profesionalna. Pozornice su smještene na nekoliko mjesta, a nas je dopala u jednom pubu. Nastup je bio zakazan oko 20h i pomislio sam kako tako rano nikoga neće biti. No ugodno sam se iznenadio kada sam vidio da je pub bio prepun u vrijeme naše svirke. I Tonci su super i profesionalni – pojačaj se koliko hoćeš (ha-ha). Svirka i ljudi su bili odlični te smo stvarno zadovoljni cijelom tom nizozemskom pričom.
Imate zanimljive i vrlo kreativne spotove. Jesu li oni bendovski smišljeni ili za njih zaslužan netko drugi? Tko ih je snimio?
Prva dva spota smo snimili sami s mobitelom. Nastanak videa za "Dark Sun" je izgledao tako da je Nikola pokušavao stajati u istoj pozi cijelo vrijeme u onom krugu, Marinko je bio na visokim lojtrama te stiskao record-stop i pazio da se mobitel ne ugasi, a ja sam se skrivao iza grma i micao stvari. Bila je iznimna vrućina i svi smo dobro izgorili. Nikola je prošao najbolje jer je imao odijelo. Spot za "Mercy Red" je nastao spontano. Pili smo kavu i Nikola je donio onu veliku kutiju te smo se ubrzo počeli zajebavati s njom. Sve nam je to bilo toliko urnebesno da smo se odlučili snimiti spot. Tako smo ta dva spota sami smislili, snimili i mixali. "Redrum" je produkt suradnje s Markom Mrakovčićem. Svako je predložio svoje ideje koje smo spojili i na kraju sami dovršili te dali konačan oblik.
U Močvari, 12. svibnja, svirate svoj prvi headlinearski nastup. Što očekujete?
Iskreno, ne znam. Nikada nisam svirao ili bio na koncertu u Močvari pa mi je taj prostor mala nepoznanica. Nadam se će biti super. Dobro je što nećemo biti opterećeni satnicom pa možemo skrojiti set listu bez nekakvih opterećenja. Bit će i novih stvari. Također, drago mi je spomenuti da prije nas nastupa bend Rems Argoa. Dođite.
Ovako Branimir objašnjava nastanak "Redruma"
