Breakdown, Two Faces of Gala i The Real Thing
17.05.2015. 16:52
Ovotjedno izdanje Good Vibrationsa (13.05.) u Vintage Industiral baru, unatoč paklenim vrućinama, sparini i činjenici da je bio radni dan, uspjelo je okupiti fanove slavne grupe Faith no More. Upad je bio pristojnih 20 kuna, a kako je večer prolazila, tako se i atmosfera zahuktavala. Tri benda, Breakdown, Two Faces Of Gala i (vjerni Faith No Moreu) The Real Thing, jučer su zagrebačkoj publici dali dašak i veselje.
Satnica je bila najavljena za 20:30 kao početak, ali se tajming pomaknuo za sat vremena unaprijed, sukladno s dolascima ekipe. Oko 20 sati, Vintage je napunio svega 3 stola, ja sam se stacionirala na šanku, a tek nekolicina ljudi stajala je unutra, dok se većina hladila vani na svježem zraku. Većina se osvježavala hladnom pivom, dok su neki sretno žvakali pizzu koju su naručili jer su, pretpostavljam, s posla trkom došli u izravno u Vintage. Došla sam umorna od sunca i neprirodne žege, a izašla umorna – ali zadovoljna jer je svaki bend vrijedilo poslušati.
Oko deset sati, Breakdown je prvi stupio na binu. To je retro-rock bend koji je na koncert potegnuo iz Zaboka. Dečki su imali pristojan kontakt s publikom i lijepo nas uveli u početak večeri. Možda nisu toliko poznati kao The Real Thing, ali svakako su vrijedni pažnje. Vokal simpatičnog izgleda, sa šiltericom na glavi, odjeven u crni prsluk, gitarist s plavim kovrčama, nalik na Slasha, ali bez njegovog šešira, veselo je skakutao nošen moćnim riffovima i vidjelo se da uživa u glazbi. Nakon što su se uspeli na stage, ljubazno su se predstavili okupljenoj malobrojnoj publici: “Dobro veče, ljudi, mi smo Breakdown.” Nažalost, tada je većina pubike još bila vani, ali što su dečki više pjesama izvodili, tako su i ljudi u sve većem broju ulazili u klub. Tri djevojke plesale su ispred bine, neki su bili naslonjeni na zidove, ali su se lagano micali u ritmovima glazbe. Pjevač je u jednom trenu istinito i iskreno izjavio: “Hvala vam, Vintage, malo vas ima, ali ste dobra publika.” Svirka je trajala nekih pola sata te su se zahvalili, poklonili i počeli spremati instrumente da naprave mjesta za sljedećeg izvođača – Two Faces Of Gala.
Two Faces Of Gala je četveročlani alternative rock bend u sastavu Maksan, Carlos, Stažić, Hajsan. Postoje od 2011. godine, a iza sebe već imaju 2 albuma i 1 EP, od čega je aktualni album Silver Tongues izašao krajem prošle godine. Tu se već nakupilo podosta ljudi, Vintage je bio krcatiji, ljudi su sjedili vani i unutra, ovoga ipak puta – većinski unutra. Počeli su točno u 22:40, ali umjesto standardne četvorke, ovaj put je izostao klavijaturist, Vid Hajsan. Analizirajući svirku i rad isntrumenata, basist mi je bio vrlo zanimljiv, u pola sata svirke on je zauzeo jednu pozu i samo šibao i svirao, zamišljen, u nekom svom filmu, statičan, flegmatičan i prema mom mišljenju, izvrsno je odsvirao svaku stvar. Izgledalo je kako se i „novi“ vokal (u bendu je već dulje vrijeme, ali je došao naknadno, zamijenivši prvotnog vokala koji je također bio fenomenalan) sasvim oustio na stageu, šireći enormnu energiju, a Sven Stažić pokazao je iznimno dobro snalaženje na bubnjevima. Potporni stupovi kluba davali su ovaj put potporu publici. Oko njih su se ljudi naslonili i zadovoljno ispijali pive te lupali nogama u ritmu koji je davao TFoG. Ovaj bend me dignuo na noge te sam i ja napustila svoj dio zida i približila se stageu da bolje vidim i čujem. Bila je gužva, ali taman toliko da možeš disati i skakutati, nije bilo guranja i svatko je imao svoj prostor da u njemu gušta u glazbi.Two Faces Of Gala me jako iznenadio, odlično sviraju i funkcioniraju na pozornici. Bubnjar radi čuda, vokal je pokazao odlično znanje sviranja i pjevanja, a basist stoji ukopan i igra se sa svoje 4 žice. Oduševili su me i digli iz mrtvih. Svirali su također oko pola sata, vokal je konstantno, nakon svake stvari nešto podijelio s publikom, ispio gutljaj pive te nastavio prašiti po gitari. Kada svira, skače i izvija se pa se spusti na koljena, skakuće, baš nošen glazbom koja je divlja, moćna, ali ugodna za uši.
The Real Thing (Faith No More tribute bend) došao je zaista kao sam šećer na kraju. Čula sam za njih prije i svi koji su bili na njihovim koncertima, ne prestaju ih hvaliti. Faith No more sam zbilja puno slušala u srednjoškolskim danima te sam se u srijedu podsjetila tih vremena i vratila u školske klupe i mladost. Ne znam što puno reći o njima, ali doslovno imaš osjećaj, ako zatvoriš oči, da slušaš sam Faith No More. Bend je izvodio najveće hitove kalifornijskih rokera i publika je prepoznala dosta pjesama – što i nije za iznedaditi ako su došli poslušati tribute bend nekoga čiji su fanovi. Da se naći dobrih cover bendova, ne mnogo, ali neki zaista kao da imaju identičan vokal leaderima bendova koje sviraju, a takva je situacija i s The Real Thingovcima.
Dati 20 kuna za upad, sinoć zaista nije bilo puno. Za pušače, to je jedna kutija lošijih cigareta ili dvije kave, sendvič u Boniti i slično. Ipak, nikotin, kava ili sendvič, ne mogu ti dati takav gušt otplovljavanja na neko drugo mjesto, opuštanja i uživancije. Poslije ovakve večeri, nemaš problema sa živcima, nego si opušten, sretan i zadovoljan. Većini članova The Real Thinga ono nije bio prvi nastupa na Good Vibrationsu i u Vintageu. Većina je s ovim ili onim bendom već nastupala u klubu, a valja istaknuti i da je prvi nastup benda bio upravo u Vintage Industrial Baru i to početkom godine. Ljudi se nakupilo poslije nakupilo u većem broju, a valjda se i popilo jer čim su oni došli na binu, svi su počeli ulaziti unutra i više nije bilo toliko mjesta za disati, ali sve je to dio atmosfere. Drago mi je da ima cover bendova, ali onih koji se zaista trude napraviti dobar nastup. Za njih moram napomenuti kako me iznenadilo koliko su autentično i vjerno izveli pjesme koje su, kao što sam napomenula, opasno podsjećale na orginal.
Svi su bili odlični, no kad bih morala odlučiti tko je od koga bio bolji, bilo bi baš kako su bili i poredani. Prvi su bili za tri, drugi četiri, a zadnji za pet. Ugodna srijeda i vrlo lijepi nastupi, za vrlo malo novčića, koja me vratila u neke mlađe dane.
Hvala Vintageu i hvala svim bendovima koji su uljepšali srijedu u Zagrebu. Do drugog puta.
