Koncerti

Sigur Rós: Koncert za kraj tjedna, a i godine

Sigur Rós: Koncert za kraj tjedna, a i godine

Kako se godina bliži kraju, mogli bismo se zapitati koliko je upečatljivih koncerata bilo ove godine. Naravno, bilo je dobrih, čak i odličnih, ali ponekad se traži nešto više. Nešto što dirne u dušu i ostavi trajni trag. Upravo to smo dobili jučer kada su velikani post-rocka Sigur Rós prvi put nastupili u Hrvatskoj. I ostavili itekakav trag.

Sigur Rosfoto: Sigur Ros, credit: Samir Cerić Kovačević

Odmah na početku moglo ih se pohvaliti za točnost. Kolikogod znali Skandinavci biti cjepidlačni, barem znaju početi na vrijeme. Publika se još slijevala u dvoranu, a Sigur Rós već je započeo sa svojim sanjivim repertoarom. Njihov prepoznatljiv zvuk predivnih melodija preplavio je cijeli Dom sportova, dok su projekcije i rasvjetna konstrukcija odlično nadopunile skandinavsku smirenost. Nakon par uvodnih pjesama za zagrijavanje, „Glósóli“ je poslužila kao de facto početak samog koncerta. Ništa ne bi značile odlične pjesme i vizualni nastup ako zvuk također nije na razini, a jučer to definitivno nije bio slučaj. Akustika dvorane itekako je iskorištena, tako da je svaki crescendo zvučao identično studijskoj verziji – ako ne i bolje. No, nisu oni uvijek tako veseli jer smo ubrzo dobili i malo melankolije uz „E-Bow“ i „Dauðalagið“. Skladbe otpjevane na njihovom „vonlenskom“, odavno su postale dokaz da glazbu ne čine samo riječi. Glazba je više od riječi – ona ih nadilazi. Sve se na trenutak vratilo na staro s njihovom novom pjesmom „Varða“, nakon koje je uslijedila pauza kako bismo se mogli osvježiti i pripremiti za drugi dio koncerta.

Sigur Rosfoto: Sigur Ros, credit: Samir Cerić Kovačević

Nakon predaha nastavili smo istim sanjivim tempom uz odličnu vizualnu pirotehniku i glazbenu dinamiku „Sæglópur“ i „Ný batterí“. Uz svu tu raskoš potpuno se zaboravi da nije bilo komunikacije s publikom, ali to je razumljivo. Ipak su poznati kao sramežljivci, a ni engleski im nije jača strana. Komegod je to smetalo, bio je na krivom koncertu. Predivna „Festival“ poslužila je kao prijelaz između vedrine „Vaka“ i težine „Kveikur“. Njezin zadržani ton zasluženo je dobila ovacije publike, a za pohvaliti je i klimaks koji je doslovno dovodio do suza. Za kraj smo dobili par rečenica – doduše na islandskom, ali misao je bitna – prije  negoli su koncert završili s „Popplagið“. Nakon nje bis je bio nepotreban, a i nemoguć jer nije bilo ničeg drugog što bi ostavilo snažniji dojam na publiku.

Sigur Rosfoto: Sigur Ros, credit: Samir Cerić Kovačević

Što reći, osim da smo dobili fenomenalan koncert najveće post-rock grupe današnjice. Tu titulu itekako su zaslužili jučerašnjim nastupom. Nadam se da smo i mi zaslužili češće posjete. Nitko se ne bi žalio.

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."