Koncerti

Freak punk u Attacku uz Mystic Inane

Freak punk u Attacku uz Mystic Inane

Nešto više od mjesec dana je metropola bila uskraćena za dobar stari Doomtownov gig. Ta je nepravda ove nedjelje ispravljena, uvijek agilna Doomtown Records ekipa je odlučila po tko zna koji put napiti žedne uši. Ovoga su puta to uradili tako da su u Attack doveli Mystic Inane. U biti, sumnjam da su ih baš doveli, ali su u svakom slučaju u najmanju ruku dogovorili s ljudima da dođu i sviraju. I ljudi su zaista došli i svirali. Hvala im na tome, i jednima i drugima.

Predgrupa je pak bio Modern Delusion. U najavi je (sasvim ozbiljnim stilom) bilo napisano nešto tipa kako je to njihov povratak u Attack nakon dosta dugog izbivanja. To mi je bilo smiješno jer se vjerojatno ne radi o izbivanju dužem od pola godine. No, eto, uvijek sve u životu ovisi o kontekstu u kojem je izneseno. A u ovom kontekstu to ima ipak podosta smisla jer su Modern Delusion Doomtownovi gojenci, već godinama jedni od pretplatnika na mjesto predgrupe na ovakvim gigovima. I neka su, brate. Uvijek ih je dobro čuti, kažem to sasvim iskreno i nimalo kurtoazno. Gig je dosta kasnio, što sam osobno smatrao odličnom stvari budući da sam i ja dosta kasnio. Tako da sam cijeli zajapuren upao unutra taman negdje na početak Delusionovaca. Scena unutra na njihovom koncert uvijek ista – 50-60 ljudi natiskanih negdje u sredini partera, kimaju glavama u znak odobravanja i kad osjete onako baš veliki neki polet u sebi onda malo i zatreskaju tijelom na par sekundi. Da, čini se kako je Modern Delusion jednostavno jedan od onih bendova koje svi respektiraju ali se rijetki smatraju zagriženim fanovima. Jer, evo, ja se zbilja ne sjećam da sam vidio ikad ikog da nešto naročito luduje ili nedajbože singalonga. Bend doduše zrači tom jednom hladnom, otuđenom vibrom, kao da im i nije naročito stalo da si pozovu ekipu s kvarta da im popuni prve redove, pa je možda ovakva vrsta feedbacka u biti upravo ono što njima odgovara. Tko će ga znati. Za one koji ga ne znaju, radi se tu o garažnom synth/post punku, totalno mračnom i melankoličnom, a opet tako energičnom i moćnom, šarmantnom u svojoj nerafiniranosti. Istovremeno sasvim moderan i svoj a opet premazan slojevima zvukovlja pionira žanra, teško uhvatljiv a tako lako slušljiv. Modern Delusion je jedan jebeno dobar bend i iskreno mi je malo neugodno što je na zagrebačkoj punk sceni takva glazba osuđena većinom na "hipsterski" dio publike, dok ih ostatak ne šljivi puno. Rekao sam to već više puta, ponovit ću opet, Modern Delusion mora sve karte baciti na inozemno tržište. Jer, koliko je meni poznato, nema puno boljih bendova u tom žanru trenutno. Igdje. Da ne bi bilo da je sve baš toliko divno i krasno, opet su svirali nepotrebno prekratko. Ma, nekakvih dvadesetak minuta sve skupa. I nisu se htjeli vratiti na bis, iako smo ih čak koliko-toliko i zvali. I još jedna stvar s vremenom postaje sve jasnija, teško da će ikad nadmašiti stvarčine s prve kazete Wasteland. Ako se dobro sjećam, niti jednu od njih ovaj put nisu svirali, i to nije u redu od njih. Lautaru (pjevaču, gitaristu i vođi benda) je par pjesama prije kraja pukla žica na gitari. Odlučio je to izignorirati i nastaviti rokati dalje kao da se ništa nije dogodilo, što je potez koji se ne viđa često. Svaka čast.

Uslijedilo je nerealno brzo pražnjenje kluba, u roku 5 sekundi su svi u dvorištu već stvarali žamor i igrali se disanja. A onda, 15 minuta nakon toga, opet trk unutra jer kreće Mystic Inane. To je još jedno u nizu, sada već stvarno nepreglednom nizu, vrlo aktualnih i hajpanih imena na svjetskoj punk sceni koje nam je Doomtown priuštio. Želim samo da uđe u zapisnik kako mislim da (najčešće) više vrijedi jedan bend u naponu snage nego trideset olinjalih zaslužnika. Kakogod, hvala bogu pa smo u Zagrebu dovoljno često u mogućnosti gledati i jednu i drugu vrstu. Molim ga svaku večer prije spavanja da to stanje nikad ne promijeni. Mystic Inane je klasična punk četvorka, barem što se tiče instrumentalne postave, jel'. Po svemu drugom i nisu nešto klasični. Dapače – reklo bi se da su dosta posebni čak. Ti Njuorlinšani nominalno sviraju hardcore punk, ali on je stvarno zakučast i čudan, ni blizu one tupa-tupa rasturačine koja vam možda pada na pamet. To je prilično labava, disonantna i blago atonalna, konfuzna mid-tempo vožnja kroz noise i hardcore krajolike obojane psihodeličnim bojama. Onako, pomalo čak i frustrirajuće sve postane u nekim trenutcima jer čovjek kuži da bi mogli oni sve to i puno koherentnije al' im se baš nešto neće. Nisu normalni ni ovako kad ih se pogleda, ne ulijevaju povjerenje. Gitaristica je imala neke vrlo uznemirujuće crvene kvazi-klompe koje je na svu sreću ubrzo skinula pa je ostala samo u čarapama. Cijelo vrijeme se zagonetno lažno smješka, dok joj autizam izvire iz svake kretnje. Vokal je pak u nekom čudnovatom pogrbljenom gardu kao da ga nevidljiva sila razvlači uokolo, i konstatno ima pogled kao da se upravo sjetio da je ostavio upaljeno kuhalo doma. Inače mu performanse nisu naročite, a i ispadao je iz ritma na momente. I ostatak benda se dosta dobro uklapa u taj "freak punk" đir, što je u biti genijalno jer im upravo zbog toga ta "pogubljenost" i dementnost tako dobro prolazi i odgovara. Imaju dva dema i par singlica, sve skupa ne više od 13-14 stvari do sad. Tako da su nam odsvirali sve što su mogli sasuti iz rukava, uključujući i kratki bis. Dojmovi su dost' dobri, ako pitate mene. Znate, nije da su odrokali koncert godine, ali sam siguran da će prisutnima ostati u sjećanju prije svega zbog te jedne vrlo specifične nekonvencionalne sheme koju imaju. A neka prvotna ideja punka nekoć davno ako se ne varam i jest bila ta da se bude specifičan i nekonvencionalan, tako da su po toj logici Mystic Inane puno "veći pankeri" od onih koji nas s uvijek ista dva-tri akorda natjeraju da sat vremena pogamo i urlamo.

Sat-dva poslije koncerta je vokal ispred WC-a primjetio mene i druga kako nešto pjevamo uz gitaru. Svidjelo mu se pa nas je odlučio snimiti. Stajao je tako tu nekoliko minuta, s vlastitim mobitelom u ruci, i pokušavao skužiti kako se točno snima video. Nije mu uspjelo, te je nakon nekog vremena odustao. Mystic Inane.

Marin Tomić (Ujak Stanley)
Marin Tomić (Ujak Stanley)

"Meni je najbolje kad mi je dobro."