
Damir Urban i Zagrebačka filharmonija - večer glazbenih uspona i padova sa sretnim završetkom
05.07.2018. 07:33
Urbanizam - koncert za kojeg se nije ni znalo da postoji, a ulaznice su već bila rasprodane. Veliki projekt Damira Urbana i Zagrebačke filharmonije zbog lošeg je vremena jednom odgođen, a drugi put preseljen u Lisinski stoga je dio doživljaja "pod zvjezdanim nebom" izostao, no svjedočili smo jednom izuzetno zanimljivom i jedinstvenom događaju.
Crna haljina, crne čizme i umjetnički nagon koji nije vezan niti za jedan prostor - Damir Urban kročio je na pozornicu s maestrom Krešimirom Batinićem dočekan velikim ovacijama. Nemirno je slušao glazbeno otvaranje Zagrebačke filharmonije, pripremao svari po pozornici, da bi na kraju sjeo sa strane i zagrlio se s Četvorkom, kao da zajednički skupljaju snage suočiti se s divom pored sebe. Nije da sviraju s Berlinskom ili Bečkom pa da imaju pretjeranog razloga za brigu, no treba se priznati da si je ekipa izvedbeno uistinu dala truda i s velikim poštovanjem obogatila djela ovog velikana domaće glazbe. Na samom je početku tehnički zvuk bio izuzetno loš, mutan; vokal se utopio u buci koja je nastala balansiranjem filharmonije (na razglasu!) i benda. Upropastilo je to izvedbu i potpuni doživljaj prvih nekoliko pjesama dok se zvuk nije polako ustabilio i dopustio glasu da čisto rezonira prostorom.
Premda i nije najzadovoljniji rješenjem i samom dvoranom, jer, kako tvrdi, osjeti se da "ovdje nastupaju samo ozbiljni političari i ozbiljni glazbenici", ovaj ga prostor jako voli. Prihvaća njegovu prirodnu energiju, podržava ga u svakoj spontanoj improvizaciji i daje mu da s lakoćom kreira čarobnu atmosferu. To uspijeva samo najboljima, najposebnijima.
Opušten je ležerno vodio igru, s velikim poštovanjem prema svim glazbenicima na pozornici, ali i svakoj osobi u publici koja je bila ponosna što može uživati u ovakvim trenucima.
foto: Vedran Peteh, gloria.hr
No, nažalost, THE trenutak koji je očekivan da traje tijekom čitavog koncerta nije se dogodio praktički do samog kraja. Nije do izvođača već do aranžmana koji je stilski bio predvidljiv, razvodnjen, labav i preblag za jačinu Urbanovih djela. Sve njegove emocije je nemoguće prenijeti s uobičajenim simfonijskim rješenjima kojima je svakako nedostajalo raskoši, kreativnosti i stava. Moment katarzičnog iznenađenja koji je trebao biti dio svake pjesme je tako izostao, a potencijala u samim sirovim djelima je bilo i više nego dovoljno. Uz izuzetnu snagu vokala i kemiju Četvorke, simfonijske su se dionice ili zagušile kao slabašna pozadinska pratnja ili su stilski svojevrsno i upropastile duh izvedenog djela, a trebale bi mu biti dostojan protivnik.
Ovo nema veze sa Zagrebačkom filharmonijom, njima ide svaka pohvala jer su se uistinu tijekom čitavog koncerta koncentrirano i homogeno trudili da svoj posao odrade na visokoj razini te time pokazali profesionalnost i kvalitetu koju posjeduju.
foto: Vedran Peteh, gloria.hr
Aranžman pjesme "Black Tattoo" bio je pun pogodak, bio je to Urbanizam u punom smislu riječi, ono što se čekalo od prve sekunde velikog koncerta. Napokon je atmosfera eksplodirala dok se u cijelu priču glasno uključila i publika na "Mjesto za mene". "Mala Truba" je također dobila fantastičan oblik s opakim završetkom dok je emotivnost izvedbe pjesme "Nokturno" uz pratnju kvarteta flauta bila ključni trenutak večeri. Količina emocija koje su prožele prostor u tim trenucima riječima je gotovo nemoguće opisati. Trenutak zbog kojeg će se ovaj koncert dugo pamtiti. Hvala inteligentnoj publici što je omogućila desetak sekundi savršene tišine.
Uz doradu aranžmana, s nestrpljenjem očekujemo ponovni susret i suradnju Damira Urbana, Četvorke i Zagrebačke filharmonije.