Vatra zagrijala Lisinski
30.10.2016. 18:05
Već neko vrijeme najavljivani prvi akustični koncert Vatre plijenio je pažnju obožavatelja, ali i javnosti općenito. K tome je organiziran u renomiranoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, što je jamčilo da će zainteresirati i "elitu" koja ne mari za rock, ali ih mami svaka kulturna manifestacija unutar njezinih prostorija. Nakon što se cijela pompa medijske mašinerije primiri i prašina slegne, ostane samo band sa svojom publikom. Nikakvi dodatni efektni ili ukrasi, samo golo - akustično. Tako sam barem očekivao da će biti ako publika već nije.
Prvo što uočavam je konstrukciju na pozornici. Pozadinske kulise su zanimljive, ali mi je količina reflektora bila pomalo neobična za vrstu koncerta. Ipak, nisam se došao diviti kroju zavjesa nego slušati ono bitno - glazbu. Uvod se sastojao od ugodne blues melodije na gitari koja vuče inspiraciju iz "Another Brick in the Wall, Pt. 1" Pink Floyda, a dužnost nasljeđuje klavijatura prepoznatljivom uvodnom kaskadom iz "Riders on the Storm" The Doorsa.
Foto: Vatra @ Lisinski by Goran Berović
Iako su obje posvete dobri estetski dodatci, u konačnici nisu imale nikakvu daljnju povezanost s koncertom. Sam koncert započinje "Vojskom od terakote" koja postavlja atmosferu. Obilježava je zvuk akustike "prošaran" blues gitarom što daje efekt intimnosti. Sve se nastavilo s "Tremolom" gdje odmah uočavamo i dobre i loše strane ovog koncerta. Sama pjesma ne odmiče puno od studijske verzije uz iznimku uporabe gudačkog kvarteta umjesto programirane klavijature za teksturu. Dok je klavijatura davala melankoličan prizvuk, gudala daju mnogo nježniji, romantičniji. Iako je kao cjelina dobra, pjesmu upropaštavaju reflektori za vrijeme refrena. Njihova intenzivnost je odvraćala pažnju – mogu zamisliti kako je bilo u prvim redovima. Iako nisu bili stalno u uporabi – "Anđeo s greškom" je bio još jedna žrtva - oni su jedan od problema zašto koncert ne mogu nazvati akustičnim.
Foto: Vatra @ Lisinski by Goran Berović
Takva rasvjeta je za tipične rock koncerte, a ne za akustiku koja bi trebala biti suptilnija. "Gorim" je u refrenu imao puhački kvartet koji je dodao zanimljiv efekt mariachija, dok se osjetilo da se Dečak napreže u čišćem pjevanju, a to se pojavilo i kasnije u "Anđelu s greškom". Ako sam ga dobro razumio dok se obraćao publici, rekao je da nisu imali prijašnjeg iskustva s akustičnim koncertima te da im je trebalo vremena da se naviknu. To se itekako vidi na takvim primjerima jer ovdje dolazi do izražaja vokal koji se ne može maskirati. "Saturn" popravlja dojam dobrim ritmom i dinamikom, unatoč uvodnoj klavijaturi koja je svirala neku solo dionicu koja nije imala nikakve tehničke istaknutosti i nije nikamo vodila. Ali je pjesma imala aranžman s dovoljno mekoće za ljubavnu, a da ne ispadne ljigavo. "Igle" su imale prisustvovanje publike pucketanjem prstiju i povratak "marijachija", ali u konačnici manju naglašenost nekih instrumenata što je dalo više prostora ostalim te dobivamo dojam prave akustične pjesme. Između svake pjesme se Dečak obraćao publici, ali mu razgovori nisu jača strana. Nedostaju urođena karizma i anegdote koje dolaze s godinama iskustva pa sve ispada pomalo nespretno. Unatoč tome, bilo je simpatično jer je priznao da mu to nije jača strana – čak ga je i žena opomenula. Bitan je trud.
Foto: Vatra @ Lisinski by Goran Berović
A ovdje dolazimo do bitnog problema. U cijeloj organizaciji svako malo dolazi do trenutaka kad sam se zapitao zna li netko što je "akustična glazba". Da se razumijemo, "Zmajevi na vjetru" su imali dobru izvedbu zbog sporijeg tempa, naglasak na udaraljkama i klaviru te manjak napadnosti su uspješno naglasili romantičnu atmosferu. Što onda ne valja? Elektronički uvod. Akustični koncert ne znači samo akustična gitara umjesto električne. Isti problem ima "John Travolta" čiji srednji tempo uz uporabu mandoline poprima blaži zvuk od originalnog žestokog te je jedna od rijetkih koja odskače, ali čija je bila ideja da sve započne 8-bitnom matricom!? Dojam popravlja dobar primjer gitare u pratnji klavijature na "00:50" i "Eskim" u kojem se ponovno vraćaju gudala – u konačnici najbolji dio cijelog koncerta. "Mornarska majica" je preobražena u laganu akustiku ritma salse, ali je sadržaj stihova i dalje neprimjeren za djecu koja su plesala pred pozornicom. A "Alkohol" - jedna od meni dražih – mogla je nastaviti početnim duetom vokala i klavijature, ali su umjesto riskiranja sve odigrali na sigurno i odsvirali ostatak kao u originalu. "Jantar" vrijedi istaknuti zbog osvjetljenja mobitelima publike umjesto rasvjete – rasvjetu kakva bi inače trebala biti na ovakvim koncertima. Budući da je to bio poseban koncert, bila su i gostovanja Aljoše Šerića (Pavel) i Laure Antić (Bang Bang) na "Bilo je dobro dok je trajalo", odnosno "Ima li budnih".
Foto: Vatra @ Lisinski by Goran Berović
Na žalost oko gostovanja nešto nije štimalo. Aljoša je bio toliko tih da nisam ni primijetio da pjeva, a i Laurin nastup je imao sličan početak, iako se se kasnije malo popravio, ali se i dalje morala naprezati iz petnih žila da je se uopće čuje. Na tako dugo pripremanom koncertu se takve stvari ne bi smjele događati. "Tango" je zatvorio standardni dio koncerta iako je Dečaka kći tražila da pjeva "Let it Go" što bi bilo mnogo zanimljivije. Ne odskače puno, ali joj trube i gudala daju bolju teksturu. "Tvoj posljednji glas" je kao dio bisa bio minimalistički, onako kako je trebao biti cijeli koncert. Solaža trube u sredini je nažalost zvučala tromo, trebalo ju je razraditi jer je imala više potencijala.
Foto: Vatra @ Lisinski by Goran Berović
Sveukupan dojam varira između dobro i OK. Atmosfera je bila ugodna – ipak je to Lisinski – pjesme solidno odrađene – neke čak i vrlo dobro - ali navedeni gafovi oko toga što treba biti akustika srozavaju dojam. Publici ništa nije nedostajalo, vidjelo se da je bila oduševljena. Očito je bendu jača strana rock atmosfera nego intima, stoga bih savjetovao da dodatno porade na idućem ovakvom pothvatu. Ima i dobrih stvari, ali bi se neke itekako mogle poboljšati. I manuti se reflektora.
Foto: Vatra @ Lisinski by Goran Berović
