photo: Zeal & Ardor, credit: Vedran Metelko
Zeal & Ardor u Močvari: Grubo, nježno i sve između
14.12.2022. 15:51
Utorak u Močvari, unatoč nogometnom ludilu koje je zavladalo Lijepo našom, bio je rezerviran za švicarsko-američku avangardnu metal poslasticu Zeal & Ardor.
Nakon što je prošlog petka naša nogometna reprezentacija pobjedom nad Brazilom osigurala polufinale svjetskog prvenstva, koje je posljednjih tjedana zaludilo naciju, organizatori dugoočekivanog koncerta Zeal & Ardor u Močvari imali su nezahvalni zadatak naći prihvatljivo rješenje za bendove, publiku i klub. Možda bi netko odmahnuo rukom i rekao, kakve veze ima nogomet s koncertom metal benda, ali Hrvatska je jedna od onih zemalja gdje su ljudi zbog utakmice repke u stanju propustiti i rođenje vlastitog djeteta, a kamoli koncert. Organizator je odradio odličan posao i kombinacija je bila osigurano gledanje utakmice u klubu (do kraja regularnog dijela), a nakon toga oko 22 h brzinski kreće predgrupa Sooma te Z&A startaju u 22:35 sati.
I bi tako. Nažalost, Argentina je izbacila Hrvatsku iz pohoda na zlato, ali navijači u Močvari brzo su gorki okus poraza isprali brzopoteznom i žestokom svirkom švicarskog noise rock benda Sooma koji Zeal & Ardor prate na čitavoj europskoj turneji. Dečki iz Soome pošteno su zagrijali pozornicu i publiku koja je već u finim brojkama ispunila prostor Močvare.
Uskoro se pred sada već gotovo punom Močvarom ukazala enigmatična (sinoć) četvorka Zeal & Ardor predvođena karizmatičnim Manuelom Gagneuxom koji je za početak pojasnio da su prateći vokali bolesni, ali da ih to neće zaustaviti u planu da nastupom “raznesu” Močvaru. Slušatelji Z&A znaju da su dodatni vokali vitalni za zvuk ovog benda jer uz Manuelov “black metal” i clean vokal produbljuju onu ritualnu, gospel dimenziju njihovih pjesama. No, problem je riješen snimkama dodatnih vokala te iako bi bilo odlično vidjeti bend u full postavi, njihov nastup nije izgubio čar.
Zeal & Ardor set su otvorili bez puno okolišanja s “Church Burns”, pjesmom koja je ogledni primjer njihovog zvuka koji je Manuelova imaginacija glazbe kakva bi postojala da robovi nisu prihvatili Isusa nego Sotonu, što u srži doslovno i opisuje njihov zvuk, spoj black metala, gospela, ritualnih napjeva, chantanja i sličnog uz često spominjanje Nečastivog. Set se nastavio eksplozivnim Ship on Fire, Götterdämmerung i Row Row iz kojih vrište njihovi brojni glazbeni utjecaji. Užarenu atmosferu u dvorani dodatno je zapalio odlično raspoloženi Gagneaux koji je s publikom održavao kontakt tijekom cijele svirke.
Gagneauxove vokalne sposobnosti vrijedne su divljenja. Fascinantno je svjedočiti njegovom “šaltanju” iz ekstrema u ekstrem. “Clean” vokal snažan, raskošan, na trenutke nježan vješto u sekundi pretvara u demonski krik koji para kroz publiku (posebna pohvala toncu i ozvučenju dvorane, zvuk je bio besprijekoran). Bend je kroz gotovo sat i pol svirke prošao kroz pjesme sa svoja tri studijska albuma, a teško je istaknuti vrhunac jer je svaka pjesma od publike prihvaćena ogromnim entuzijazmom.
Ove neobične večeri koja je po mnogočemu odskakala od regularne zaobiđena je i nekakva klasična, očekivana forma koncerta te je nakon, slobodno mogu reći hita, “Devil Is Fine” Gagneaux najavio da neće otići s pozornice na bis nego će predviđene pjesme odsvirati odmah čime je zaokružena ova mentalna adrenalinska bomba od koncerta.
Zeal & Ardor su jedinstven bend na više razina i to je odavno prepoznala njihova brojna publika koje prema svemu sudeći ne nedostaje niti u Zagrebu. Dali su nam ono po što smo došli i što smo trebali. Sinoć se u Močvari baš sve poklopilo kako je trebalo; red đavla, red gromovite glazbe, rogovi visoko u zraku, nabrijana publika i recept za epic metal svirku bio je tu. Čekamo repete.
