Pips, Chips & Videoclips u Vintageu - dan prvi
21.12.2017. 07:19
Čarolija zvana Pips, Chips & Videoclips, Vintage Industrial Bar, srijeda, dan prvi. Nije tajna da su sva tri božićna koncerta Pipsa rasprodana, a još manja je tajna da između Pipsa i Vintagea očito postoje simpatije.
Vrata su, klasično, otvorena oko 20 h, veliki Pipsi najavljeni za 21:30. Puno pozitivne energije, dobre volje, smijeha, različitih generacija... Sve se to moglo vidjeti u Vintageu ove srijede.
Bez predgrupe, jer im to stvarno nije ni potrebno, s nekih petnaestak minuta zakašnjenja, Pipsi su se popeli na pozornicu. Ripper, Daddy, Dudo, Dubravko Ivaniš ili kako god ga hoćete osloviti je otvorio koncert energično, u svom stilu, uz pjesmu „Johnny Junk Polizei“ ili ti ga „Najeb'o si, Ripperu!“. Da se razumijemo, za mene su Pipsi pojam, nešto jedinstveno i nešto što sam moraš vidjeti uživo da bi mogao bilo što reći. Mislim da je isto mišljenje o njima uvaženo i među širom publikom s obzirom da stvarno jesu nešto sasvim drugačije. A da Pipse vole svi, vidjelo se po oduševljenim licima ljudi kada je koncert krenuo, ali i nestrpljivim i euforičnim gestama tijekom čekanja prvih taktova. Da malo razveseli publiku, nastavilo se s energičnom „Bi li ili ne bi“, a nakon toga s plesnim ritmom „Dementora“. Kako ne bi samo svirali nove stvari krenuli su i s onim starijima, s albuma „Fred Astaire“, mog osobnog favorita. „Ljeto '85“ nas je podsjetila rekla bih na svako ljeto, a „Plači“, iako bez Rundeka, je razveselila publiku. Uslijedila je „Bolje“ i još malo novijih „Kratka povijest“ i „Mogu ti reć'“. Ripper, iako kao i obično dosta distanciran od publike, kroz neke svoje geste pokazuje tu svoju ljubav s istom. Kažu da svatko ima svoj način iskazivanja ljubavi i simpatije, pa očito tako ima i Ripper uz pokoji smiješak tijekom pjesme. Mislim da nije bilo osobe u Vintageu koja se nije nasmijala barem malo tijekom koncerta. Nastavilo se s „Čuvar močvara i trava“ te uz najnoviju „Tek da nas podsjeti“ koja je nekako bila na sredini koncerta. Naravno, najviše emocije je potaknula „Htio bi da me voliš“ koju je Ripper izveo sjedeći, vjerojatno malo i odmarajući od skakutanja po pozornici. Nekako je najviše publiku rasplesala jedna klasična, „Zdenka i vanzemaljci“ kroz koju svi prisutni na pozornici nisu skidali barem prikriveni osmijeh s lica. Nastupile su kultne „Malena“, „Poštar lakog sna“, „Narko“, „Dan mrak“, „Dođi vilo“ i za kraj, standardno, „Bog“. Tako su završili regularni dio koncerta, iako su svi znali da će se vratiti. Vintageom se zaorilo da jednostavno želimo još i da nam nije dosta Pipsa, iako će na toj istoj pozornici biti još dva dana. I vratili su se, na veliko oduševljenje svih prisutnih. Da ne bude sve lagano i da se publika ne uspava, bend je zasvirao „Trener morskih pasa“, a Ripper je još jednom u svom stilu ušao na pozornicu. Ne bi mogao koncert proći bez da se odsvira, iako nova, sad već svima poznata „K1“ s kojom je zatvoren prvi bis. Prvi, zato što su se Pipsi još jednom, uz poticaj publike, vratili. Kakav bi koncert bio da Pipsi ne odsviraju „Gume na kotačima“ i „Na putu prema dole“? Nepotpun. Za kraj su odsvirali baš ova dva klasika, Ripper je poželio svima laku noć... ALI! to nije bilo sve. Vratili su se još jednom i publiku pozdravili s „2x2“, malo laganije za kraj i za laku noć. Nakon te se nisu vratili na pozornicu. Za danas su ipak bili gotovi. Pipsi uvijek naprave tu nevjerojatnu emociju, energiju koju je nemoguće ponoviti pa je svaki koncert drugačiji... Tako razgaljenu publiku su poslali na spavanje jer ipak je sutra radni dan, a i još jedan koncert!
Tri rasprodana koncerta, odlično otvaranje. Sve što za kraj mogu reći je da se vidimo u četvrtak i u petak!
